Kad je upisala četvrti razred gimnazije u Novom Gradu, Ivana Čulić još uvijek nije znala što bi mogla studirati. Njena starija sestra već je započela svoje studije u Banjoj Luci i Ivana je počela istraživati studijske programe Univerziteta u Banjoj Luci. Odmah su je privukle prirodne i inženjerske nauke, a prvi izbor bio joj je upisati Mašinski fakultet:
– Mašinstvo mi se baš sviđalo, ali tad su presudile predrasude okoline. Govorili su mi da jedna djevojka ne bi trebala studirati mašinstvo, tako se to meni predstavljalo. I onda sam vidjela da postoji Tehnološki fakultet u Banjoj Luci na kojem se mogla studirati hemijska tehnologija. Malo sam istraživala i shvatila da je taj smjer savršen spoj prirodne nauke i inženjerstva u kojem se nešto stvara. Odmah sam znala da je to za mene, priča Ivana za i-platformu.
Kad je diplomirala na banjalučkom Tehnološkom fakultetu, jedno vrijeme je željela prijaviti se na neki od Erasmus Mundus programa. Ipak, strah od polaganja testa iz engleskog jezika bio je jači. U konačnici je odabrala Univerzitet u Ljubljani jer je bio najbliži, jer je već poznavala ljude koji su bili tu na studijama i koji su bili zadovoljni životom i studiranjem u Ljubljani i jer je, zbog prethodne saradnje Tehnološkog fakulteta u Banja Luci s Fakultetom za hemiju i hemijsku tehnologiju u Ljubljani, znala da će imati priliku koristiti različite instrumente i baviti se laboratorijskom analizom, što ju je najviše i zanimalo.
ŽIVOT U SLOVENSKOJ PRIJESTOLNICI
Krajem septembra 2021. godine, samo petnaest dana prije početka predavanja, Ivana je saznala da je primljena na dvogodišnji master studij na ljubljanskom Fakultetu za hemiju i hemijsku tehnologiju. Proces aplikacije, kaže Ivana, uopće nije bio složen.
– Kad se upisuje fakultet, računa se samo prosječna ocjena svih studija i važno je da se većina predmeta poklapa s onim što ćeš slušati od predmeta u narednom periodu. Nisam imala nikakvih poteškoća, čak su mi priznali jedan ispit s osnovnih studija jer sam studirala četiri godine i imala sam malo više znanja, ističe Čulić.
Iako su predavanja kojima Ivana prisustvuje i ispiti koje će ona polagati svi na slovenskom jeziku, ova mlada hemičarka sretna je zbog toga.
– Često imamo seminarske radove koje prezentujemo na predavanjima – prvi sam predstavljala na engleskom jeziku zato što sam bila nesigurna, a drugi sam već uradila na slovenačkom. Da studiram na engleskom jeziku, ne bih već ovoliko naučila da pričam slovenački. Stvarno nije toliko teško, a dosta su me podržali i prijatelji koji su trenutno ovdje na studijama i koji se vode uzrečicom: “Naučit će te život”, kaže Ivana.
Više o Ivaninom životu u Ljubljani, stipendijama, aktivizmu, volontiranju, ali i dugoročnim planovima za budućnost čitajte ovdje.
