Međunarodni dan maternjeg jezika obilježava se svake godine 21. februara. Ovaj datum je naročito značajan za Bosance i Hercegovce koji žive širom svijeta i pokušavaju održati veze sa domovinom. Upravo zbog toga osnovane su brojne bosanske dopunske škole, a jedna od njih je i u sklopu BH Community u Londonu, Velika Britanija.

Profesorica bosanskog jezika i književnosti Edina Kikić je trenutno zaposlena kao nastavnica u ovoj školi, u kojoj se nastava održava online putem. Diplomirala je na Univerzitetu u Tuzli, na odsjeku Bosanski jezik i književnost. Povodom Međunarodnog dana maternjeg jezika uputila je pismo Bosancima i Hercegovcima, gdje god oni bili.

“Svaki jezik je ujedno i nosilac svih onih obilježja koja čine jednu kulturu. Svaki jezik je put uz pomoću kojeg mi upoznajemo i prihvaćamo onog drugog. Koncept gostoljubivosti je itekako jedna od značajki bosanske kulture. Mi prihvaćamo gosta koji donosi nešto novo, uvid u novu stvarnost u drugačiji način rada. Učenje novog jezika je svojevrsno putovanje u drugost. I prirodno je da širi kontekst razumijevanja, a to je u svojoj biti zadaća dobrog obrazovanja.

Novi jezik je nova boja u našoj stvarnosti; za djecu koja imaju maternji jezik u zemlji u kojoj im zapravo neće biti prvi jezik kojim se koriste, situacija je složenija. Niko u njihovom okruženju osim njihove porodice ne govori njime, jer pravila jednog jezika kao što je bosanski nisu nimalo jednostavna. Ali on pruža uvid u razumijevanje njihovih roditelja; svih onih situacija koje su ih dovele do ključnog trenutka u kojem su se odlučili ili pak bili prisiljeni na život u novoj zemlji. To u ovom slučaju znači i uvid u jednu kulturu sa veoma kompleksnom historijom.

Roditelji posmatraju svoju djecu koja odrastaju u tom kulturno-jezičkom dvojstvu i djeca postaju veza sa zemljom koju sada nastanjuju i koja je njihov dom. Zauzvrat, uz pomoć jezika kojim govore njihovi roditelji, djeca stiču ultimativno razumijevanje historije svojih roditelja. To je proces koji neminovno obogaćuje u oba smjera.

Bosanski jezik se kroz duga stoljeća nije čak imao pravo tako ni nazivati. Postoje priče o Bosni, o njenim piscima, o mjestima gdje su odrastali; postoji ultimativno pitanje – ko su ‘moji’ ljudi i iz koje tradicije potičem. Koristiti bosanski jezik znači i uklopiti se u širu sliku te naše zajedničke priče u Bosni i o nama, upravo u ovom trenutku.”

Izvor: BH UK Network