Međunarodni dan maternjeg jezika obilježava se svake godine 21. veljače. Ovaj datum je posebno važan za Bosance i Hercegovce koji žive širom svijeta i pokušavaju održati veze sa svojom domovinom. Zbog toga su osnovane brojne bosanske dopunske škole, a jedna od njih dio je BH Community u Londonu, Velika Britanija.

Profesorica bosanskog jezika i književnosti Edina Kikić trenutno je zaposlena kao nastavnica u ovoj školi, gdje se nastava odvija putem interneta. Diplomirala je na Univerzitetu u Tuzli, Odsjek za bosanski jezik i književnost. Povodom Međunarodnog dana maternjeg jezika, poslala je pismo Bosancima i Hercegovcima, ma gdje bili.

“Svaki jezik je ujedno i nositelj svih onih obilježja koja čine jednu kulturu. Svaki jezik je put pomoću kojeg mi upoznajemo i prihvaćamo onog drugog. Koncept gostoljubivosti je itekako jedna značajka bosanske kulture. Mi prihvaćamo gosta koji donosi nešto novo, uvid u novu stvarnost u drugačiji način rada. Učenje novog jezika je svojevrsno putovanje u drugost. I prirodno je da širi kontekst razumijevanja, a to je u svojoj biti zadaća dobrog obrazovanja.

Novi jezik je nova boja u našoj stvarnosti; za djecu koja imaju materinski jezik u zemlji u kojoj zapravo neće biti prvi jezik koji koriste, situacija je složenija. Nitko u njihovoj okolini, osim njihove obitelji, tako ne govori, jer pravila jezika kao što je bosanski nisu nimalo jednostavna. Ali pruža uvid u razumijevanje njihovih roditelja; sve one situacije koje su ih dovele do presudnog trenutka u kojem su odlučili ili bili prisiljeni živjeti u novoj zemlji. U ovom slučaju to također znači uvid u jednu kulturu s vrlo složenom poviješću.

Roditelji promatraju svoju djecu kako odrastaju u ovoj kulturno-jezičnoj dvojnosti i djeca postaju poveznica sa zemljom koju sada naseljavaju i koja je njihov dom. Zauzvrat, uz pomoć jezika kojim govore njihovi roditelji, djeca stječu konačno razumijevanje povijesti svojih roditelja. To je proces koji neizbježno obogaćuje u oba smjera.

Bosanski jezik se kroz duga stoljeća nije čak imao pravo tako ni nazivati. Postoje priče o Bosni, o njenim piscima, o mjestima gdje su odrastali; postoji ultimativno pitanje – tko su ‘moji’ ljudi i iz koje tradicije potičem. Koristiti bosanski jezik znači i uklopiti se u širu sliku te naše zajedničke priče u Bosni i o nama, upravo u ovom trenutku.”

Izvor: BH UK Network