Na obilježavanju Dana državnosti Bosne i Hercegovine 2021. u Oslu, posebno priznanje i zahvalnica za višegodišnji angažman dodijeljena je Miralemu Bećiroviću, među prijateljima i saradnicima poznatijem pod nadimkom Beli.
TREBINJAC U NORVEŠKOJ
Dodjela ove zahvalnice je faktički skromno priznanje za višegodišnji angažman čovjeka bez kojeg je nemoguće zamisliti bilo kakvu manifestaciju u Oslu, ali i u mnogim gradovima diljem Norveške! I to ne samo kao organizatora, već i učesnika, uglavnom u kulturnom dijelu manifestacija koji sa svojom harmonikom daje i poseban obol tim manifestacijama. Kada se kaže njegov nadimak Beli, tu je odmah i asocijacija na njegovu neizbježnu harmoniku.
Kao i većina od dvadesetak hiljada Bosanaca i Hercegovaca koliko ih se nalazi u Norveškoj, i Miralem je morao napustiti rodno Trebinje zbog brutalne agresije na domovinu!
– Tako, u jesen ‘93. dolazim u mjesto Ålesund i odmah se uključujem u organizaciju različitih aktivnosti i priredbi. Osnivam bosanskohercegovačko mješoviti hor sa 40-ak članova, sa jako puno nastupa u norveškoj regiji Møre og Romsdal. Posebno smo priređivali koncerte podrške za zaustavljanje rata u BiH, a potom različite humanitarne akcije. Tokom ‘94. godine smo upriličili veliki koncert sjećanja na Olimpijske igre u Sarajevu ‘84, priča Miralem o prvim godinama života u Norveškoj, hladnoj zemlji, u koju je dospio iz rodnog Trebinja.
Ove brojne aktivnosti nisu prošle nezapaženo, pa je ‘94. godine dobio veliku nagradu kao najaktivnija osoba u oblasti kulture u regiji Møre og Romsdal. Tada je postao član i “Mannskoret Dovre” (Muškog hora Dovre), jednog od najpoznatijih horova u regiji, gdje je bio aktivan 15 godina, sve do preseljenja u Oslo 2008 godine. Ovome valja dodati i to da je bio i jedan od onih aktivista koji je radio na uspostavljanju Islamske zajednice Bošnjaka i bio prvi povjerenik ove istitucije, aktivni član i višegodišnji član Glavnog odbora.
A tokom 2008. dešava se preokret, preseljenje u glavni grad Kraljevine Norveške, u Oslo. Dobar dio tih aktivnosti je nastavio i u novoj sredini. U dva navrata je obavljao funkciju predsjednika Saveza udruženja građana BiH u Norveškoj. Na toj funkciji je organizator skoro svih manifestacija vezanih za obilježavanje Dana državnosti, Dana nezavisnosti, sjećanja na Srebrenicu i različitih koncerata.
– Posebno bih izdvojio obilježavanje 20. godišnjice genocida u Srebrenici. Na tom jubilarnom obilježavanju su prisustvovala dva premijera: Erna Solberg iz Norveške i Denis Zvizdić iz BiH. Na ovoj manifestaciji su nazočili i mnogi ministri iz vlade Norveške. To je jedna od manifestacija na čiju organizaciju sam posebno ponosan, priča Miralem.
ISKRE
Tada je prvi put od strane premijerke Kraljevine Norveške, gospođe Erne Solberg izgovorena riječ “genocid”, u njenom obraćanju prisutnima u njenom određivanju prema zbivanjima u Srebrenici sredinom jula 1995. godine.
– Druga manifestacija koju moram izdvojiti je i obilježavanje 20. godišnjice dolaska bh. prognanika u Norvešku. Posebno sam ponosan na ove dvije manifestacije, jer smo uspjeli angažovati mnoge naše koji žive i rade u Norveškoj, čiji je doprinos u organizaciji ovih manifestacija nemjerljiv, dodao je.
U prilično dinamičnoj biografiji posebno mjesto zauzima njegov angažman na formiranju i vođenju odjela Instituta sevdaha u Norveškoj. Nakon osnivanja Instituta sevdaha u Norveškoj 2006. godine, uz podršku i pomoć osnivača te institucije rahmetli Omera Pobrića, on postaje predsjednik ove institucije 2008. godine. I ništa manje zanimljivo: ova organizacija, rečeni Institut sevdaha postoji i radi i danas, kao jedini u svijetu, držeći uspomenu na istinskog zaljubljenika i stvaraoca sevdaha Omera Pobrića.
– Da, i danas smo aktivni. Do sada smo napravili više nastupa diljem Norveške. U jednom momentu smo bili aktivni u deset norveških regija. I danas je aktuelno djelovanje Instituta kroz nastupe vokalne grupe “Iskre”. Ja sam izuzetno ponosan na svoje “dijete”, ako mogu tako slikovito reći, na vokalnu grupu “Iskre”, koje djeluju kao svojevrsni nastavak rada Instituta sevdaha. Iduće godine obilježavamo deset godina rada i postojanja, kazao je Bećirović.
Iako je već u penziji, angažman ovog istinskog kreatora aktivnosti nije završen! U posljednje vrijeme posebno se angažuje na okupljanju grupe omladine i njihovom aktiviranju u radu i organizaciji mladih u Savezu udruženja. Taj angažman već daje prve rezultate.
Također, nađe se vremena i za ono što bi se reklo, za svoju dušu. Zapjeva se, pomalo i zasvira, tek da se razbije nostalgija. Uz neizbježni sevdah, kao neminovno obilježje, na repertoaru je i dalmatinska, bolje rečeno, klapska muzika.
POVEZNICA
– Da, klapsko pjevanje je moja stara ljubav. Bio sam aktivan u grupi “Nava” u Dubrovniku, prije rata. I danas je to jedna vrsta poveznice sa onim dijelom sretnog života prije ovih strašnih događanja agresije na Bosnu i Hercegovinu, što je obilježilo naše živote, ističe on.
Na koncu ovog razgovora, Miralem će posebno istaći kako je sretno oženjen, u braku skoro 40 godina, ima dvoje djece i četvoro unučadi.
– A za sve što sam postigao, mogu i moram zahvaliti i svojoj supruzi koja me podržava i ima razumijevanja za moj angažman, zaključio je Miralem Bećirović.
Preuzeto: MojaBiH
