Slovenački film “Kapa” prije nekoliko dana je imao svoju premijeru, a povod za ovu našu priču je dvanaestogodišnji dječak Emil Kulović, rođeni kakanjac sa trenutnom adresom u Sloveniji koji glumi u ovom filmu.

  • Film je već nagrađen za scenario,  koji je napisala Saša Eržen. Producentkinja filma je Ida Weiss, produkcija SENCA STUDIO , režiser filma je divni Slobodan Maksimović.  U filmu igraju poznata slovenska filmska lica, kazali su u razgovoru za naš radio Emilovi roditelji.
  • Film je sniman skoro 8 mjeseci na nekoliko lokacija u Sloveniji i Hrvatskoj. KAPA je prvi božićni film snimljen u Sloveniji, i donosi jako lijepu prazničnu priču o djeci koja žive u domu za  nezbrinutu djecu i djevojčici koja ima sve što se može poželjeti. Nadamo se prikazivanju filma i u BH kinima, rekli su nam Emilovi roditelji.

Na početku razgovora našeg glumca Emila smo pitali: Kako je došlo uopšte do toga da se prijavi na audiciju, je li to bila odluka ili nagovor roditelja, nastavnika u školi ili je sam donio odluku?

  • Naravno da je odluka bila moja, ali prije kastinga sam se konsultovao sa roditeljima i dobio njihovu saglasnost. Na kastingu za tu ulogu je bilo preko 300 prijava. Nakon spremljenog materijala, producent  i  režiser su odmah pozvali moje roditelje i saopštili da sam ulogu dobio baš ja.
    Ispričat ću vam jednu anegdotu, kada ih je moj otac upitao kako sam se predstavio na slovenskom jeziku, oni su ga upitali ZAŠTO ? Rekli su: Emil je odlično odglumio pripremljeni komad jedne predstave. Tata im je rekao da živim u Sloveniji samo tada godinu i pol. Nisu mogli vjerovati, jer su misli da sam rođen ovdje. To je oduševilo cijelu ekipu, priča nam rječiti Emil.

O svojoj zanimljivoj ulozi dječaka Janka, Emil kaže:

  •  Glumim jednog jako interesantnog lika koji se zove JANKO. Janko je inače štićenik doma za nezbrinutu djecu. Malo ograničenih sposobnosti, koji je ne baš tako primjeran štićenik.  Sa još svojih dvoje prijatelja u filmu Majom i Filipom , stvara velike probleme kako odgajateljima tako i drugoj djeci s kojom zajedno živi u domu. Od prvih slova naših imena nas nazivaju MAFIJA (MAja, FIlip, JAnko).

Na naše pitanje, je li naporno biti glumac, učiti tekst, ponavljati neke scene više puta, Emil kaže:

  • Iskreno, meni kao nekom ko se prvi put susreće sa činom snimanja filma, ništa nije bilo naporno. Učiti tekst je najlakši zadatak glumca, veću težinu nosi to da odglumite osjećaje lika kojeg igrate. Obzirom da sam igrao specifičnog lika, ponekad sam mislio da neću moći iznijeti zadatak onako kako je zahtijevao režiser. Ali na sreću , sve je išlo kako treba, naravno uz pomoć režisera  i iskusnih glumaca na setu koji su ponekad bili moji mentori. Najteže mi je padalo, kada smo na niskim temperaturama ponavljali neke scene nekoliko puta jer se u tim scenama pojavljuje veliki broj statista. Režiseri  najbolje znaju kako sve to da se posloži.

Snimanje filma, i svi zadaci koji su pred njega postavljeni, Emil je, kao i druge njegove kolege, odrađivao odgovorno i profesionalno, kao da su iza njega godine staža, iskustva i snimljenih filmova.

  • Jedan moj dan snimanja je izgledao tako , što smo na set dolazili svi zajedno organiziranim prijevozom. Već u kombiju su počinjale šale i zezanja, na dešavanja od predhodnog dana. Nekad se naravno i poneki kolega nervirao, jer smo kretali rano ujutro, a njemu je nedostajalo sna. Dolaskom na set svi smo znali svoje zadatke. Kad ko snima, kad ko ima pauzu, kada je svima pauza za ručak…i tako dalje. Snimanja su obično završavala kasno navečer. Tu sam upoznao mnogo divnih ljudi iz tehnike, šminkere, kostimografe, tonce, vozače, glumce , logističare. Zaista , jedno divno iskustvo – priča Emil.

Emil kaže da je gluma njegova velika ljubav i da trenutno radi na još nekoliko glumačkih projekata, odgovarajući na naše pitanje: Kako zamišlja svoju budućnost, želi li se i dalje baviti glumom?

  • Za to pitanje je još uvijek rano.  Trenutno je gluma moja velika ljubav. Upravo završavam snimanje TV serije, pripremam jednu veliku pozorišnu ulogu koju sam dobio i pohađam časove glume. Sve su to neke smjernice da bi me mogle eventualno odvesti na Akademiju za gledališče, radio, film i televiziju u Ljubljani ili možda Akademiju scenskih umjenosti u Sarajevu, nikad se ne zna. Pravi odgovor bi možda bio , da. Želim da se bavim filmom.

Nakon filma “KAPA” Emil je bio uspješan i na audiciji za jednu TV seriju, čije snimanje upravo završava. O ovom projektu Emil kaže:

  • To je nekako drugačiji projekat jer se ne radi o filmu nego o TV seriji koja ima oko 80 epizoda. Serija se zove “za Hribom” i dešava se u slovenačkoj regiji Dolenjska, sa specifičnim naglaskom. To je humoristična serija i u njoj glumim sina od čovjeka alkoholičara, kojeg nije briga za porodicu. Još uvijek , zbog ugovora sa produkcijom ne smijem otkrivati detalje.

Uspjehom koji je postigao Emil ponose se i njegovi roditelji

– Naravno da se osjećamo ponosnim, ali sa velikom odgovornošću prema Emilovim obavezama i usmjeravanju u tom pravcu. Svakako ćemo poštovati Emilove životne odluke, pa ako to bude gluma imat će našu podršku. Obzirom da Emil već  snima za još jednu Slovensku produkciju, TV seriju, te da radi na jednom internacionalnom filmskom projektu, ne možemo biti sigurni da li je to prolazna faza ili nešto ozbiljnije. Svakako je to jedno veliko i lijepo iskustvo, koje je Emilu donijelo i istinska prijateljstva.
Porodica Kulović,Edin i Milica sa djecom, Emilom i njegovim sekama Unom i Zarom u Sloveniju su odselili prije nešto više od 3 godine.Na naše pitanje: Kako su se snašli, odgovaraju:

Kao i svaka promjena  u životu nosi sa sobom određene probleme, puno obaveza, privikavanja na novi način života. U suštini to nam nije bio prvi susret sa ovom sredinom u životu , pa nam je ipak bilo malo lakše. Svi smo zadovoljni novim načinom života-kaže Emilova mama i dodaje:

  • Samim dolaskom, Emilove sestre su promijenile vrtić ,odgajatelje i prijatelje, ali kako to po prirodi ide kod djece, oni se lakše navikavaju na promjene. Emil je također promijenio školu, učteljicu, prijatelje, način školovanja, i naravno susret sa novim jezikom.
    U početku su mu jako nedostajali školski drugari, prijatelji, učiteljica g-đa Zilha Hasagić, porodica, drugari sa treninga iz FK Mladost DK. Ali jako brzo se snašao, i u školi gdje je odličan učenik, i u novom klubu NK Ljubljana, te zbližavanju sa novim prijateljima.
    Prihvaćen je kao da je rođen ovdje.  Osjeća se sretan, uživa u druženju s prijateljima i novim izazovima i obavezama kojih ima jako puno, riječi su Emilove mame Milice.

Preuzeto: Radio Kakanj