Da se marljivim radom, upornošću i ljubavlju prema onome što volite, može uspjeti, dokaz je i mlada naučnica Selma Vejzagić iz Sarajeva koja trenutno učestvuje u jednom od veoma značajnih i interesantnih evropskih istraživanja koja bi trebala pomoći boljem sutra naše planete, a imaju, itekako, veze sa Bosnom i Hercegovinom.

Životna priča ove mlade naučnice i istraživačice, koju smo čuli, dok se sa grupom evropskih istraživača/ica nalazila na francusko-njemačkoj granici, duboko nas je dojmila.

– Rođena sam 1990. godine u Sarajevu, gdje sam odrastala u skromnoj hraniteljskoj porodici, nakon što su moji roditelji poginuli u ratu, priča Selma Vejzagić. Tu sam završila osnovnu školu i gimnaziju prirodnog smjera. Bila sam veliki zaljubljenik u jezike, historiju, kulturu religija te biologiju i fiziku. Moje želje su se često mijenjale, pa sam svako malo htjela postati nešto drugo, jer su me finansijske mogućnosti i materijalna situacija u našoj zemlji sprečavale da radim na daljnjem usavršavanju, kao i većinu mladih ljudi u domovini.

Mene i još dvoje učenika predložilo je Naučno-nastavno vijeće za upis na Američki univerzitet u Sarajevu. Položila sam prijemni ispit, ali sam odustala od stipendije od 100.000 dolara i prijavila se na upisni rok na Šumarskom fakultetu, jer sebe nisam vidjela u “pravu”. Muku sam mučila oko upisnih i ostalih raznih troškova koje sa sobom nosi fakultet i sam život, jer je pomoć naše zemlje skoro nikakva za djecu bez oba roditelja. Oko upisnih troškova uvijek mi je pomagao Šumarski fakultet, a dvije školske godine sam bila stipendistkinja “OGBiH”.

I dodiplomski i magistarski rad odbranila sam na matičnom fakultetu, kod sjajnih profesora/ica – velikih ljudi, a to su prof. dr. Fatima Pustahija i prof. dr. Tarik Treštić. Moj mentor na edukacijskom usavršavanju je prof. dr. Dalibor Ballian. Pune dvije godine, nakon što sam magistrirala, radila sam na izučavanju fenologije i morfologije lipe, zatim na istraživanju divljači, lovišta i uzgoja životinja.

Nikada nisam odustala od bavljenja naučno-istraživačkim radom. Kad sam dobila njemačku stipendiju za mlade naučnike/ce, morala sam da se preselim, iako sam već bila započela školovanje u oblasti informatičkih tehnologija. Iako je njemačka komisija predlagala da idem na veliki Max Planck institut, uskoro sam se našla u sofisticiranom, bavarskom laboratoriju, u podnožju Alpa, na njemačko-austrijskoj granici, radeći na dugogodišnjem projektu, koji je priprema za moj doktorat iz šumarske genetike.

Trenutno sam jedina istraživačica koja istovremeno radi na morfološkoj, fenološkoj i genetičkoj analizi čak tri vrste lipe i njihovih hibrida, sa glavnim populacijama u našoj zemlji, te sa kontrolnim populacijama u Njemačkoj i Turskoj. Došli smo do fantastičnih rezultata, o kojima, iz naučnih razloga, ne možemo mnogo preliminarno govoriti. Vrsta složenog uzorka stabala koju smo profesor i ja kreirali prva je ove vrste, a prije nas su nešto slično radili Britanci u jednoj antičkoj šumi lipe. Međutim, oni metodološki nisu ni blizi kompleksnosti našeg uzorka. Ono što je za mene posebno važno je rezultat koji sam vrlo brzo postigla u bavarskom laboratoriju, a to je da sam primijenila i modifikovala metodu ekstrakcije DNK iz ljepljivih pupova srebrnolisne lipe, prema instrukcijama profesora Balliana, što je jako teško kod ove komplicirane vrste. Tu metodu nazvala sam Vejzagić-Ballianova metoda ekstrakcije DNK. Istražujući utjecaj klimatskih promjena na naše lipe, došla sam do spoznaja o uzrocima smanjenja površina pod šumama lipe na ovom evropskom teritoriju te o stvarnom razlogu širenja bukve.

Naša domovina je evropski Amazon i živući laboratorij za naučnike/ce svijeta. Od 100% poznatih vrsta u Evropi, oko ½ njih je samo u Bosni i Hercegovini. Prije nekoliko dana sam razgovarala sa sjajnim njemačkim naučnikom o populaciji našeg šakala, koji je zbog klimatskih promjena migrirao preko Hrvatske i Slovenije, čak do vrha Njemačke.

Ne znam na čemu ću moći raditi kada dođem u BiH, jer nemamo genetičke laboratorije. Pozitivna sam, ali i realna, mada, opet, dat ću svoj maksimum da završimo pisanje projekta izgradnje Prihvatilišta za divlje zvijeri, mega projekta koji je pokrenuo Lovački savez, za koji pišem članke redovito.

Mladi u našem društvu su svjesni našeg bogatstva, ali nemaju volje i moralne podrške da se bore. Istina je da malo vodimo računa, jer nemamo planova i strategija, posebno u ekologiji, nauci i struci, i rješenje je da se uvežemo.

Kompletan članak možete pogledati na linku:

https://mojabih.oslobodjenje.ba/mb/zivotne-price/selma-vejzagic-naucnica-iz-sarajeva-nasa-domovina-je-evropski-amazon-628180

Izvor: Moja BiH