Prof. dr. med. Vahudin Žugor je rođeni Bosanac iz Banja Luke, a danas je direktor urološke klinike u Bambergu i jedan od vodećih njemačkih robotskih kirurga.
Vahudin Žugor rođen je i odrastao u krajiškoj ljepotici Banjaluci, u samom centru, u blizini Bulevara. S ocem Šačirom, sucem za prekršaje, i majkom Nazifom, višom medicinskom sestrom, kao i mlađom sestrom Elvedinom, proveo je bezbrižno djetinjstvo igrajući nogomet najčešće nakon škole, prvo s rajom u Partizanu. Tamo se u igri i veselju sprijateljio s banjalučkim legendama kao što su Marijan Beneš i njegov brat Ivica, Jasmin Husić zvani Keka, Šarići, Sabahudin Demirović zvani Pape, braća Ališić, Željko Kopanja, Izudin Smajlagić, Orhan Jamaković zvani Kuhar i braća Kekerović.

NOVI ŽIVOT U NJEMAČKOJ

Bio je veliki talent i najbolji igrač u juniorskoj momčadi prvoligaša Borca. Trener mu je bio pokojni Smail Alagić, a vrlo visoko mišljenje o njemu je iznio i tadašnji direktor Borca Husnija Fazlić. Četiri godine proveo je među mladim igračima Borca, a potom je prešao u banjalučki “Naprijed” i tamo zaigrao u prvom timu pod trenerskim vodstvom Muhameda Ibrahimbegovića – Fišera. U toj legendarnoj momčadi početkom devedesetih “Naprijed” je bio prvak Republičke lige BiH. Osim nogometa, hobi mu je bilo skupljanje starog papira, pa je s deset godina osvajao priznanja i nagrade za svoju predanost i aktivnost. Tako je, vrlo mlad, došao do vlastitog džeparca.

Robotska konzola sustava Da Vinci / Privatni album

Srednju medicinsku školu završio je u Banja Luci, a nakon odsluženja vojnog roka u Beogradu i Uroševcu upisao je Medicinski fakultet 1989. godine u rodnom gradu. Početak rata u BiH zatekao ga je na trećoj godini fakulteta, a kako se nije odazvao vojnom roku, nije smio nastaviti studij medicine. Nakon nekoliko mjeseci provedenih u gradu na Vrbasu, gledajući svakodnevna mučenja i progone svojih sunarodnjaka, shvatio je da njegov rodni grad nije siguran i bezbjedan te je u siječnju 1993. napustio Banju Luku. Prvo je otišao u Zagreb, gdje je ostao šest mjeseci, i shvatio da mu ni tamo nije puno bolje, te je nekako uspio otići u Njemačku, gdje je njegova mlađa sestra prethodno pobjegla ujaku, koji je godinama živio u Stuttgartu.

Bosanskohercegovačke izbjeglice u Njemačkoj u to su vrijeme bile u teškoj situaciji, a mnogi su se morali vratiti ili preseliti u Sjedinjene Američke Države ili Kanadu. Vahudin shvaća da se mora boriti za vlastitu egzistenciju, ali i za opstanak i prosperitet cijele obitelji. Prihvaća mnoge poslove kako bi zaradio novac. Radio je nekoliko godina u Stuttgartu kao medicinar koji se brine za starije i nemoćne osobe.

U društvu liječnika / Privatni album

Bilo je to jako teško vrijeme, puno nesigurnosti i samoodricanja, kaže danas Vahudin Žugor.

– Nikada nisam uzimao socijalnu pomoć u Njemačkoj. I tek nakon tri godine uspio sam skupiti dovoljno fizičke i psihičke snage da ponovno pokušam upisati medicinu. Uspio sam 1996. u Erlangenu u Bavarskoj. Tamo su mi priznali dvije od tri godine fakulteta koje sam završio u Banjoj Luci, pa sam krenuo s petim semestrom. Tada sam se zapravo vratio u vrijeme kada me je rat u Bosni pomeo, priča nam Žugor.

Veliki uspjeh prof. Žugora / Privatni album

PREKO 3000 OPERACIJA

Vahudin je diplomirao na Medicinskom fakultetu 2000. godine, ali je tijekom studentskih dana financijski pomagao roditeljima koji su od 1994. godine izbjegli u Hrvatsku i ostali bez posla i prihoda i svih sredstava za život.

Od tada je počeo uspješan put Vahudina Žugora u Njemačkoj…

Već 2002. godine dobio je titulu doktora medicine u Erlangenu, 2006. godine zvanje specijalista urologije u Bavarskoj. Vahudin Žugor danas je jedan od najuspješnijih urologa, a od 2018. godine postao je ravnatelj urološke klinike u Bambergu i prvi kirurg koji u ovom gradu izvodi operacije kroz minimalno invazivne robotske sustave. Pod njegovim vodstvom ova ambulanta se razvila u jednu od respektabilnih uroloških ambulanti za sve urološke ordinacije i najsloženije oblike robotske kirurgije. Zahvaljujući profesoru Zugoru, urološka klinika u Bambergu izrasla je u jednu od referentnih i vodećih klinika za robotsku kirurgiju u Bavarskoj.

Banjalučanin u društvu dr. Weingartner / Privatni album

Vahudin Žugor je objavio preko stotinu znanstvenih radova u renomiranim urološkim časopisima, a trostruki je docent – 2008. u Erlangenu, 2012. u Aachenu i 2017. u Kölnu. Vahudin je u srpnju 2017. postao i profesor na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Kölnu.

Vahudin je do sada izveo preko 3000 operacija na robotskim sustavima, a samo u Bambergu preko 1200!

Putem robotskih sustava operira karcinome prostate, bubrega i mokraćnog mjehura, kao i razne rekonstruktivne i funkcionalne operacije na urološkim organima kao što su mokraćna cijev, mokraćni mjehur i bubreg.

Vahudin je kao kirurg čest gost i u drugim njemačkim urološkim centrima, ali i u inozemstvu, npr. u Solunu u Grčkoj ili u Varšavi u Poljskoj. Osim robotske kirurgije, njegove specijalnosti su liječenje inkontinencije, andrologija i dječja urologija. Bio je i nekoliko mjeseci u Engleskoj na slavnom sveučilištu Cambridge, gdje je usavršavao svoje znanstvene projekte.

Akademski rad i edukacija mladih kadrova važan su dio aktivnosti renomiranog bosanskohercegovačkog kirurga. Osim što je izvanredni profesor na Sveučilištu u Kölnu, Vahudin je tutor i mentor mnogim studentima i urolozima.

Vahudin Žugor/ Privatni album

Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja za svoje znanstvene radove i predavanja. Do sada je objavio preko 700 znanstvenih radova u vidu predavanja, postera i knjiga.

ŽIVOTNA ŽELJA

Mnogi pacijenti iz Bosne i Hercegovine dolaze na liječenje u Bamberg i traže pomoć i savjet od našeg kirurga.

– Moj cilj i životna želja je da jednog dana robotska kirurgija dođe i u moju Bosnu i Hercegovinu. Trenutno nema takve robotike i kirurgije u Bosni, ali se nadam da će jednog dana naše znanje i iskustvo koje smo sticali vani biti iskorišteno i upotrijebljeno i u našoj matičnoj domovini, zaključio je profesor dr. med. Vahudin Žugor, rođeni Bosanac, pionir i velemajstor robotske urološke kirurgije.

Sa prof. Žugorom razgovarao je Miralem Pervizović. Miralemov profesionalni rad počeo je 1977. godine kada se zaposlio u Radio Banjaluci gdje radi do početka rata, a bio je i dugogodišnji stalni suradnik banjalučkih novina GLAS do 1992. Od 1993. u Švedskoj pokreće novine Asyl Times gdje okuplja eminentne dopisnike iz cijelog svijeta. A kao glavni i odgovorni urednik za dvije godine objavljuje 52 broja. Istodobno, tih ratnih godina i kasnije, surađuje s Oslobođenjem, Svijetom i BiH Eksklusivom. Od 1996. radi kao glavni i odgovorni urednik na Bh. Radiju Malmö.

Preuzeto: MojaBiH