Predstavnici Sektora za iseljeništvo Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice ugostili su Hannah Sarajlić i Lamiju Brkić praktikantice bh. porijekla koje kroz program DiaWorks Summer Internship obavljaju ljetnu praksu u Bosni i Hercegovini.
Hannah Sarajlić je rođena u Škotskoj, Velika Britanija, a da se prijavi na ovaj program odlučila se jer svake godine dolazi u Bosnu i Hercegovinu, tačnije u Sarajevo odakle su joj roditelji. Poslije zavrsenog redovnog studija i dva postdiplomska studija privukla ju je na kraju ideja da obavi ljetnu praksu u Bosni i Hercegovini, a život ce odluciti šta dalje. Angažovana je u firmi “BarDo” gdje pomaže razvoj digitalnih komunikacija i doprinosi većoj vidljivosti brenda.
Istu želju je imala i Lamija Brkić, koja se nakon pet godina studija u Turskoj, vratila u domovinu i praksu obavlja u kompaniji “Storsen”. Lamija je završila smjer biznis administracije na Ankara Univerzitetu i kada je odlučivala gdje da nastavi svoju karijeru, u Turskoj ili negdje dalje, vidjela je poziv za prijave za program DiaWorks Summer Internship i odlučila da se prijavi i da u svojoj domovini koristi stečena znanja.
U razgovoru sa predstavnicima Ministarstva Hannah i Lamija su iznijele svoja pozitivna iskustva, ali i prijedloge za unaprjeđenje ovog programa.
“Program nam je pružio mogućnost da provedemo vrijeme u svojoj domovini, da se malo više međusobno upoznamo i družimo, ali i da usavršimo svoj maternji jezik. Iako sam rođena u Škotskoj, govorim maternji jezik jer su moji roditelji uvijek insistirali da se u kući govori našim jezikom. Iako ne govorim savršeno bosanski to mi nije ni na koji način bila prepreka da se prijavim za učešće na ovom programu” – podijelila je Hannah svoje iskustvo, i naglasila da je jedna od pozitivnih strana ovog programa također što se mogu prijaviti svi mladi bh. porijekla bez obzira gdje su rođeni.
Lamija smatra da su programi ovakve vrste veoma značajni i neophodni kako bi mladi koji borave u inostranstvu imali priliku da daju svoj doprinos razvoju Bosne i Hercegovine, da li na način kao ona, da se fizički vrate i svoja znanja koriste u BiH, ili na način da kada provedu neko vrijeme u BiH i vrate se u svoje zemlje promoviraju Bosnu i Hercegovinu, ostvaruju poslovne kontakte, prenose svoje znanje putem digitalnih tehnologija i slično.
Obje su se složile da je za njih veoma pozitivno iskustvo to što postoji institucija koja daje priliku mladima i obzirom da dosta ljudi smatra da je život negdje izvan Bosne i Hercegovine puno bolji i lakši, njihova poruka je da bi trebali biti svjesni da je i život u Bosni i Hercegovini dosta dobar i da nigdje nije tako lako kao što to možda izgleda.
