U okviru programa Prijenosa znanja stručnjaka iz iseljeništva/dijaspore u javne ustanove i institucije u BiH koji provodi Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, u periodu od 21. do 29.12.2023. godine, u Upravi Grada Sarajeva bio je angažovan dr. Haris Piplaš, stručnjak za urbano planiranje.

 

Tim povodom, predstavnice Ministarstva razgovarale su s dr. Piplašem o njegovom profesionalnom putu, načinu na koji svoja znanja može prenijeti u BiH ali i o projektima na kojima je radio dr. Piplaš je kazao: Kao djetetu, omiljena igrica mi je bila Sim City, planiranje gradova tako da je kombinovani studij pejzažne arhitekture, diplomski iz urbanizma u Sarajevu bio nekako logičan slijed ali i moja ulazna karta u svijet održivih planiranja razvoja gradova. Planiranje gradova je specifična aktivnost koja zahtijeva tehničko, biotehničko, kulturno, i socio-ekonomsko znanje, jer da bi nekom prostoru mogli dati viziju i ponuditi rješenje, za to su potrebna različita znanja i vještine. Samim tim moj master iz urbanog dizajna na Tehničkom univerzitetu u Berlinu kao stipendista njemačke Vlade, moja master teza iz ekološkog urbanizma je bila moja stručna baza za prakse koje sam radio u Njemačkoj i Danskoj, kao i za istraživačku stipendiju  na Politecnico di Milano gdje sam proveo devet mjeseci.

Također, primljen sam  na Harvard Graduate School of  Design, dobio sam Fulbright stipendiju, dobio sam i ponudu da radim u fondaciji  princa Čarlsa za arhitekturu u Londonu, ali ponude sam na kraju odbio da bih prihvatio poziv sa ETH Zürich jer mi se ponudila pozicija koja zahtijeva aplikativno istraživanje, predavanje studentima ali i primjenjivanje tih istraživanja u konkretne projekte poput planiranja gradova u Latinskoj Americi, tematika javnih prostora u Ukrajini, istraživanje transformacije Detroita, Beijinga, Madrida itd.

Aplikativni dio moje  disertacije iz oblasti arhitekture i urbanog dizajna posvećen je upravo prenošenju znanja u praksu kroz “Urban Transformation Project Reactivate Sarajevo” koji je inicirao institucionalnu saradnju ETH Züricha, Univerziteta u Sarajevu, SECO (Švicarski Državni Sekretarijat za Ekonomiju), Matice Bosne i Hercegovine, Grada Zürich te Grada i Kantona Sarajevo, kao projektni institucionalni most između zemalja.

Disertacija je katalizirala i izradu prve verzije digitalne mape centralnog Sarajeva, studiju održive transformacije Kampusa, Vizije za kulturnu te muzejsku četvrt u kolaboraciji sa partnerima iz bivše Jugoslavije, Švicarske, Njemačke, Švedske, USA, Austrije i drugih zemalja. Projekat ima za cilj unaprijediti proces urbanog planiranja u Sarajevu koji će biti integrisan u novi urbanistički plan, ali i na drugim razmjerama kao što su regulacioni planovi ili manje prostorne intervencije u gradu.

Treba naglasiti da smo u saradnji Univerziteta u Sarajevu, Asocijacije pejzažnih arhitekata u Bosni i Hercegovini, Burch Univerziteta, njemačkih i drugih međunarodnih partnera uradili i studiju kako prostorno bolje integrirati Sarajevsko Polje i planinu Trebević u tkivo grada te kako zelena infrastruktura može biti baza projektiranja i izgradnje budućeg Kampusa Univerziteta u Sarajevu te vizije buduće Muzejske četvrti. Tehnički univerzitet u Beču i Braunšvajgu, Umjetnička visoka škola „Angewandte“ iz Beča, HfT Nürtingen-Geislingen. Asocijacija njemačkih arhitekata te globalni intelektualci ko što je Charlie Koolhaas ili Justin McGuirk su nam se također pridružili.

 

Na pitanje kako vidi urbanistički razvoj Sarajeva s aspekta zagađenja zraka i koliko je realno da  Sarajevu bude „ pametni grad“, dr. Piplaš odgovara: Da bismo mogli sistemski pristupiti rješavanaju problema zagađenja zraka, moramo sistemski i strateški pozicionirati razvoj grada, potrebno je da poveženo grad s njegovom okolinom, zbog toga su studije prostornog planiranja Sarajevskog polja i Trebevića od iznimnog značaja, dakle, da bismo govorili o održivom razvoju Sarajeva neophodno je riješiti diskonekciju i povezati grad s njegovom okolinom. Kada govorimo o pametnom gradu, to je grad koji ne zapostavlja svoje javne površine i vizije svojih stanovnika i to uzima u obzir pri planiranju, tj. grad koji ima socijalnu dimenziju. Neophodno je da imamo metode planiranja gradova koje se mogu tridimenzionirati i ekonomski sračunati kako bismo govorili o evidenciji koja je baza za odluke koje će voditi ka tehničkoj implementaciji.

Što se tiče programa Prijenosa znanja dr. Piplaš kaže: Ovakav program mnogo koristi, posebno mladim ljudima koji nisu imali priliku da budu aktivni. To je divan gest ali i poruka da se institucije zanimaju i trude obezbijediti da naši eksperti širom svijeta koji su najbolji u svojim strukama i najbolji u zemljama domaćinima budu aktivirani s ciljem da svoja znanja i iskustva razmjenjuju s mladim ljudima u domovini te na taj način budu uključeni u razvoj bosanskohercegovačkog društva. Naši ljudi su kvalitativno i sadržajno vrlo često na mnogo višem nivou, nego neki strani stručnjaci koji pokušavaju da rade u Bosni i Hercegovini i ne bi sebi smjeli dozvoliti da takve naše ugledne stručnjake koji su prezauzeti i preskupi za mnoge druge upite, a žele da se angažuju u svojoj domovini, ne iskoristimo, jer oni su sigurno mnogo korisniji i sadržajno i metodološki i strateški za razvoj budućnosti Bosne i Hercegovine te zbog toga ovakav projekat ima još veći značaj.

O priznanju „Bosanac godine“ koje mu je dodijeljeno od strane bh. udruženja Moja BiH u Švicarskoj dr. Piplaš odgovara: Svako priznanje koje dolazi od naših ljudi znači mi mnogo, ima posebnu težinu i posebnu važnost. To vidim kao sublimaciju višegodišnjih napora, tačnije zadnjih petnaest godina na raznim temama koje sam obrađivao i projekti na kojima sam radio, tako da ovakvo priznanje mi je svakako motivacija za još energičniji angažman u BiH.