Veleposlanik Bosne i Hercegovine u Norveškoj i Islandu u nedjelju 23. maja, je bio gost BH Radija Malme, a čiji program se posredstvom webradia sluša diljem svijeta.

Nakon izbjeglištva u Njemačku u teškim vremenima, tamo je pohađao škole. Studij elektrotehnike upisao je 1994. godine, koji je završio u roku. Odmah nakon toga, “baca se” na posao i otvara prvu, drugu i treću tvrtku u kojoj se uglavnom bavi IT tehnikom i tehnologijom. To traje petnaestak godina. U međuvremenu se oženio i dobio dva sina, a paralelno sa svim tim poslovima doktorirao je na ekonomiji. Smatra ovo vrlo kompatibilnom i nužnom nadogradnjom studija i tehničkih znanosti. Ističe da inženjer to može, a zatim uspješno obavljati menadžerske poslove.

POVRATAK U BOSNU I HERCEGOVINU

Nakon kratkog razmišljanja, vratio se u BiH 2011. godine i to smatra vrlo dobrom odlukom. Zato poziva druge, posebno mlade u dijaspori koji imaju slične ideje i uspješne poslove u inozemstvu, da dobro razmisle i vrate se u domovinu i započnu biznis. Naravno, u takvim proračunima uvijek bi trebali biti ekonomski neovisni i ne tražiti od drugih pomoć ili rad, već imati vlastiti posao.

– Nudim im svoj primjer u ovome. I unatoč svim problemima koji su uglavnom teatralni i medijski prisutni s lošim slikama i primjerima u našoj Bosni, ima tu puno kvalitete za sretan i ugodan život. Naš problem nije toliko ideološke niti nacionalne naravi, već ustrajnost i organiziranost za sve. Kad nas osoba gleda sa strane, vidi da smo sposobni ljudi, obrazovani i čak vrlo uspješni. Mnogi naši sunarodnjaci u dijaspori pokušavaju to pokazati i dokazati na svoj način, svaki u svom svojstvu, ističe veleposlanik Makarević.

TREBAMO VIŠE OPTIMIZMA

Za povratak u Bosnu imali ste određeni cilj, ili?

– Imao sam dva fokusa kada sam se vratio u BiH. Ekonomija i dijaspora su najvažnije. Kad pogledate razne probleme – od stvarnih do izmišljenih u našoj zemlji i proniknete u njezinu srž, dolazite do zaključka da se uglavnom radi o ekonomskom aspektu. Gospodarstvo i ekonomija su vitalno pitanje i da ljudi imaju veće plaće i da je više zaposlenih, fokus bi bio tu, a onda bi i politička situacija bila drugačija.

Na svoju digresiju, iz vlastitog iskustva radeći u Švedskoj, izrazio sam mišljenje da nam možda nedostaje veća sposobnost za timski rad.

– Da, u pravu ste i imate brojne primjere uspješnih pojedinaca, samo da spomenem sport i Edina Džeku. Iako su vrhunski igrači u svojim klubovima, dolazak u reprezentaciju drastično mijenja sliku. Ako se okrenemo svojoj daljnjoj povijesti od Gradaščevića, onome što se dogodilo između dva svjetska rata, nismo uvijek uspjeli. Nikako se nismo mogli formirati i igrati kao jedan tim, zajedno.

ODLAZAK U DIPLOMACIJU

Doktor Nedim Makerević ranije je radio za vlade Malezije, Njemačke i Bosne i Hercegovine i bio je veleposlanik Bosne i Hercegovine u Pakistanu i Afganistanu. Tijekom svog četverogodišnjeg diplomatskog mandata u Pakistanu, Makarević je dobio prestižnu godišnju nagradu za najboljeg diplomata, nagradu Islamabad i nagradu izvrsnog direktora za diplomatski uspjeh. Posebno se bavio uspostavljanjem gospodarskih i drugih veza između BiH i Pakistana, pa se tijekom njegova mandata povećao izvoz BiH u Pakistan, potpisali su se ugovori o obrazovanju i izgradila pakistansko-bosanska osnovna škola, koja je dobila ime po prvom predsjedniku Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, Alija Izetbegović. Nakon toga, Nedim Makarević imenovan je veleposlanikom Bosne i Hercegovine u Kraljevini Norveškoj i Islandu 2017. godine. Kaže da je veliki zaljubljenik u prirodu i za sve koji vole sport i prirodu, Norveška je izvrstan izbor. Dolaskom u Oslo fokus je bio na našoj dijaspori. Zatekao je oko 17 000 naših ljudi koji su se dobro integrirali i pokazali svoje sposobnosti i marljivost. Međutim, u diplomaciji nije bilo mjesta za lagodan život.

Vi ste jedan od rijetkih naših ljudi “iz politike i diplomacije” koji podiže svoj glas i traži bolju organizaciju naše zemlje naspram dijaspore. I sami se pitate što će se dogoditi kad ova starija generacija “ode”, hoće li i tada ljudi intenzivno dolaziti i slati novac u domovinu.

– Otvoreno kritiziram ovu situaciju i mogu reći da postoji određeni napredak. Nažalost, zbog situacije u zemlji nije realno tražiti da se nešto više učini na državnoj razini u institucionalnom segmentu, jer postoje izravne opstrukcije određenih subjekata. Budući da sam i sam bio dijaspora i dugi niz godina živio u Njemačkoj, dobro znam situaciju na ovoj strani. Ipak, sada primjećujem da država nikada nije imala više aktivnosti nego od 2018. godine. Naši će ljudi sada reći “pa prekasno je”, ali bolje ikad nego nikad. Pomalo mi smeta što na sve gledamo s određenim skepticizmom i tražimo “dlaku u jajetu”. I sami neprestano plasiramo negativnu sliku o sebi (svojoj zemlji), zadržavajući se na ratnom razdoblju, ne sluteći koliko je to pogubno za one koji sve to slušaju i koji nas manje poznaju, za strance.

BOLJA ORGANIZACIJA, BOLJI REZULTATI

Pokušavate zamijeniti rad na humanitarnoj pomoći koju Norveška pruža BiH i želite se  usredotočiti na uspostavljanje gospodarske suradnje i jačih ekonomskih veza?

– Zahvaljujem im na dosadašnjoj pomoći, ali mislim da smo zaslužili puno više. Mi smo ogroman resurs i partner koji je spreman na bilo koju vrstu suradnje. U početku se moramo usredotočiti na naše uspješne ljude koji su izgradili svoje poslovanje vani. Ne trebamo ih puno nagovarati i objašnjavati. Ovdje u Norveškoj prvo smo ujedinili ove poslovne ljude na jednoj platformi, a zatim pozvali potencijalne partnere iz BiH. To se dogodilo u Oslu 2018. I nakon nekoliko dana pregovora učinjene su pozitivne stvari, tako da smo iste godine imali porast trgovine između Norveške i BiH za jednu trećinu. Ovo je prije svega radi o robnoj razmjeni. Sada smo usredotočeni na investicije.

Da bi se u BiH postigao stvaran napredak, neophodno je zadržati naše ljude u zemlji, pa sljedeći koraci nisu usmjereni ka dolasku naših IT inženjera i sličnog visokoobrazovanog osobljakadra u Skandinaviju, već da ostanu tamo, u Bosni i rade za strane ulagače i tvrtke. Da su plaće povećane na 3.000-4.000 KM, sigurno nitko ne bi napustio svoju zemlju.

IMATE LI KONKRETNE PRIMJERE KOJE MOŽETE ISTAĆI?

– Nedavno je 18 kompanija u suradnji s Bit Alliance iz BiH i uz podršku Ministarstva vanjskih poslova i Ministarstva trgovine Norveške organiziralo seminar u Oslu. Bosanci su imali fantastičnu prezentaciju za domaćine. I sve je zapanjilo specifično pitanje momka iz Sarajeva koji također radi za Microsoft, kada je Norvežane pitao o uvjetima za ulaganje u njihovoj zemlji. Imamo potencijala, imamo pameti, samo se trebamo uvezati.

 IZNENAĐENJE U POTKROVLJU

Kako bih slušateljima i čitateljima ponudio malo pikantnije stvari, pitao sam kakvo se otkriće dogodilo u potkrovlju Veleposlanstva, nakon deset godina korištenja ovih prostorija koje je nekoć koristila Jugoslavenska diplomatska služba?

– Nitko mi ništa nije rekao o tome. U inventuri prostorija naišao sam na zapečaćena vrata u potkrovlju. Kad sam ih otvorio s kolegom, iznenadio sam se. Bila je to “špijunska” soba s brojnim uređajima za prisluškivanje. Ovdje moram priznati da je naša bivša zajednička zemlja bila dobro organizirana. Gledajući tehničku opremu i kodove, shvatio sam da su oni prikupljali podatke i s Istoka i sa Zapada. I ako dodamo da se to događalo u vrlo liberalnoj i prijateljskoj zemlji, Norveškoj, što se još dogodilo na drugim destinacijama. Ovdje je tijekom Drugog svjetskog rata ubijeno 2.000 (od 4.500) zatočenika s područja bivše Jugoslavije, koji su radili u nemogućim uvjetima u polarnom dijelu ove zemlje. A također nakon rata, Tito je Norvežanima dva puta poslao veliku pomoć u hrani kad je glad poharala ovu zemlju. Toga se sjećaju jer je bilo malo onih koji su na taj način reagirali i priskočili u pomoć. Međutim, domar i vozač u veleposlanstvu zapravo su bili ljudi koji su prikupljali razne informacije za jugoslavensku obavještajnu službu.

PRIBLIŽITI SE LJUDIMA GLAZBOM I KULTUROM

I da upotpunimo sliku o droktoru Nedimu Makareviću pitanje njegovog slobodnog vremena je neizbježno. Od izlazaka u prirodu, vožnje čamcima po fjordovima, još uvijek postoji trajni interes, ma gdje on bio. To je glazba. Točnije, pjevanje i sviranje gitare.

Preuzeto: MojaBiH