Naš sugovornik danas radi za Google, za koji je poznato da povezuje ljude širom svijeta.
25-godišnji Muhamed Parić, rodom iz Bosne i Hercegovine, počeo je programirati u osmom razredu osnovne škole, a iste je godine osvojio prvo mjesto na Općinskom natjecanju iz informatike, čime je označio početak svog puta. Danas Muhammad živi i radi u Münchenu.
– Grad je čišći i uredniji s boljim gradskim prometom i lakšim pristupom velikom broju proizvoda koji u BiH jednostavno nisu dostupni. Mnogi su aspekti života lakši, međutim, život u Münchenu, osim mnogih prednosti, ima i svojih nedostataka, posebno za one poput mene koji još uvijek ne znaju dobro njemački, ističe Parić.
Ljubav prema profesiji
Kroz srednju školu sudjelovao je na natjecanjima iz informatike, što ga je odvelo na Međunarodne olimpijske igre u Brisbane, Australija, i nastavio raditi širom svijeta.
– 2018. godine imao sam priliku posjetiti prijatelja koji je preko ljeta radio za Google, a posjetio sam urede i stekao osjećaj za radno okruženje u tvrtki. Nekoliko mjeseci kasnije, prijavio sam se za mjesto početnog softverskog inženjera. Pozvan sam na dva kruga razgovora, nakon čega sam dobio ponudu za posao u minhenskom uredu, prisjeća se naš sugovornik.
Radni dan u Googleu
– Moj dan započinje kratkim jutarnjim sastankom, na kojem svi članovi tima opisuju napredak svojih trenutnih zadataka i očekivane rezultate za taj dan. Ovaj je sastanak također prilika da zatražite pomoć od ostalih članova tima u vezi s bilo kojim problemima. Nakon toga, nekoliko dana mogu slobodno izvršavati svoje zadatke koji se uglavnom sastoje od pisanja i testiranja koda, pisanja dokumentacije i provjere koda koji su napisali drugi, kaže Muhammad za naš portal.
Istaknuo je da su se njegovi drugi dani uglavnom sastojali od sastanaka, a na kraju dana napravio je kratki osvrt na posao obavljen taj dan.
– Ne znam je li realno očekivati da će u narednih 10-20 godina biti značajnih promjena koje bi me potaknule na povratak u BiH, ali iskreno se nadam, zaključio je Muhamed Parić za Moja BiH.
Napisala: Lamia Selimović