Da se marljiv rad, ustrajnost i ljubav prema onome što volite mogu uspjeti, dokazuje mlada znanstvenica Selma Vejzagić iz Sarajeva, koja trenutno sudjeluje u jednom od najvažnijih i najzanimljivijih europskih istraživanja koje bi trebalo pomoći boljem sutra za našu planetu, i imaju, naravno, veze s Bosnom i Hercegovinom.
Životna priča ove mlade znanstvenice i istraživačice, koju smo čuli dok je bila na francusko-njemačkoj granici sa skupinom europskih istraživača, duboko nas se dojmila.
– Rođena sam 1990. godine u Sarajevu, gdje sam odrasla u skromnoj hraniteljskoj obitelji, nakon što su mi roditelji umrli u ratu, kaže Selma Vejzagić. Tamo sam završila osnovnu i gimnaziju prirodnog smijera. Bila sam veliki zaljubljenik u jezike, povijest, kulturu, religiju te biologiju i fiziku. Želje su mi se često mijenjale, pa sam svako malo željela postati nešto drugo, jer su me financijske mogućnosti i financijska situacija u našoj zemlji spriječili da radim na daljnjem usavršavanju, poput većine mladih ljudi u mojoj domovini.
Mene i još dvije studentice Znanstveno-nastavno vijeće predložilo je za upis na Američko sveučilište u Sarajevu. Položila sam prijamni ispit, ali odrekla sam se stipendije od 100 000 dolara i prijavila se za upisni rok na Šumarskom fakultetu, jer se nisam vidjela u “pravu”. Borila sam se s upisom i ostalim raznim troškovima koje fakultet i život sam sa sobom donose, jer pomoć naše zemlje gotovo da ne postoji za djecu bez oba roditelja. Šumarski fakultet uvijek mi je pomagao oko troškova upisa, a dvije školske godine bila sam stipendist “OGBiH”.
Branila sam i preddiplomski i magistarski rad na matičnom fakultetu, kod sjajnih profesora – sjajnih ljudi, a oni su prof. dr. Fatima Pustahija i prof. dr. Tarik Treštić. Moj mentor na treningu je prof. dr. Dalibor Ballian. Pune dvije godine, nakon magisterija, radila sam na proučavanju fenologije i morfologije lipe, zatim na istraživanju divljih životinja, lovišta i uzgoja životinja.
Nikad nisam odustala od bavljenja znanstvenim istraživanjima. Kad sam dobila njemačku stipendiju za mlade znanstvenike/ce, morala sam se preseliti, iako sam već započela svoje obrazovanje u području informacijske tehnologije. Iako mi je njemačka komisija predložila da odem do velikog instituta Max Planck, ubrzo sam se našla u sofisticiranom bavarskom laboratoriju, u podnožju Alpa, na njemačko-austrijskoj granici, radeći na dugoročnom projektu, pripremajući se za svoj doktorat iz šumarske genetike.
Trenutno sam jedina istraživačica koja istovremeno radi na morfološkoj, fenološkoj i genetskoj analizi čak tri vrste lipe i njihovih hibrida, s glavnim populacijama u našoj zemlji, te s kontrolnim populacijama u Njemačkoj i Turskoj. Došli smo do fantastičnih rezultata, o kojima iz znanstvenih razloga ne možemo govoriti puno unaprijed. Vrsta složenog uzorka drveća koje smo profesor i ja stvorili prva je takve vrste, a prije nas nešto slično učinili su Britanci u drevnoj šumi lipe. Međutim, metodološki nisu ni približno složeni u našem uzorku. Ono što mi je posebno važno jest rezultat koji sam vrlo brzo postigla u bavarskom laboratoriju, a to je da sam primijenila i modificirala metodu ekstrakcije DNA iz ljepljivih pupova srebrne lipe, prema uputama profesora Balliana, što je vrlo teško u ovoj kompliciranoj vrsti. Ovu sam metodu nazvala Vejzagic-Ballianovom metodom ekstrakcije DNA. Istražujući utjecaj klimatskih promjena na naše lipe, upoznala sam uzroke smanjenja površina pod lipovim šumama na ovom europskom teritoriju i pravi razlog širenja bukve.
Naša domovina je europski Amazon i živuči laboratorij za znanstvenike/ce širom svijeta. Od 100% poznatih vrsta u Europi, samo je oko njih oko ½ u Bosni i Hercegovini. Prije nekoliko dana razgovarala sam s velikim njemačkim znanstvenikom o populaciji našeg šakala, koja je zbog klimatskih promjena migrirao kroz Hrvatsku i Sloveniju, čak i do vrha Njemačke.
Ne znam na čemu ću moći raditi kad dođem u BiH, jer nemamo genetske laboratorije. Pozitivna sam, ali i realna, iako ću, opet, dati svoj maksimum da završim s pisanjem projekta izgradnje Skloništa za divlje zvijeri, mega projekta koji je započelo Lovačko udruženje, za koji redovito pišem članke.
Mladi u našem društvu svjesni su našeg bogatstva, ali nemaju volju i moralnu potporu za borbu. Istina je da malo vodimo računa, jer nemamo planove i strategije, posebno u ekologiji, znanosti i struci, a rješenje je uvežemo.
Kompletan članak možete pogledati na poveznici:
Izvor: Moja BiH
