Profesor Milovan Perić, ugledni znanstvenik i stručnjak s međunarodnom reputacijom koji predaje primijenjenu numeričku mehaniku fluida na Sveučilištu u Duisburgu, održao je niz online predavanja iz područja računalnih simulacija s primjenom u mehanici fluida na Mašinskom fakultetu u Sarajevu u prosincu 2020. godine. Predavanja su održana u okviru projekta “Dijaspora za razvoj”, koji je projekt Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH i Vlade Švicarske, u partnerstvu s UNDP-om i IOM-om. Ispričao je Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice priču o svom putu od male siromašne zajednice u BiH do karijere svjetske klase u polju strojarstva. “Rođen sam u selu Cecava, 20 km udaljenom od Teslića”, kaže prof. Perić, “Otac je bio običan radnik, majka domaćica. U osnovnu školu išao sam pješice – od 1. do 4. razreda udaljen oko 2 km, od 5. do 8. više od 7 km preko brda (tamo i natrag, svaki dan, po svim vremenskim prilikama). U 6. razredu dobio sam bicikl – put uz rijeku bio je duži, gotovo 10 km. Domaća zadaća napisana je dok je čuvala ovce ili navečer petrolejskom lampom (struja je u selo stigla kad sam išao u 8. razred). Pohađao sam mašinsku školu u Doboju, zahvaljujući ujaku koji je tamo radio i gdje sam živio. Po završetku srednje škole otišao sam potražiti posao u zavod za zapošljavanje u Tesliću, s namjerom da kasnije nešto proučim dok radim. Na moju sreću ispostavilo se da nešto u mojoj maturi nije bilo pravilno popunjeno, pa sam morao potražiti novi. Kad je ravnatelj škole Dr. Drago Blagojević, čuvši koji su mi planovi, počeo me uvjeravati da odmah po svaku cijenu nastavim školovanje kao redoviti student, ma koliko to bilo teško u mojoj financijskoj situaciji. Uvjeravanje je uspjelo i prijavio sam se u zadnji čas na studij na Mašinskom fakultetu Sveučilišta u Sarajevu u rujnu 1976. Studij sam završio u srpnju 1980. Oduvijek me zanimala međunarodna suradnja pa sam na drugoj godini studija počeo učiti engleski jezik u večernjoj školi Radničkog sveučilišta „Đuro Đaković“ (tri puta tjedno po dva sata).

Učio sam ruski jezik u školi, što u to vrijeme nije bilo korisno (osim čitanja stručne literature, kojom sam se bavio). Također sam bio aktivan u međunarodnoj organizaciji za razmjenu studenata – IAESTE – i dvije godine sam organizirao dolazak stranih studenata tehničkih fakulteta u Bosnu i Hercegovinu i odlazak naših studenata u svijet. Mjesec dana radio sam 1979. u čeličani u Švedskoj, a 1980. proveo sam tri mjeseca u institutu u Švicarskoj (EIR). Profesor Ismet Demirdzić organizirao mi je poslijediplomski studij na Imperial College London, na čemu ću uvijek biti zahvalan (između ostalog). Otišao sam u London u srpnju 1982., a vratio sam se kao liječnik u jesen 1985. Nakon pola godine rada na Institutu za energetiku, procesnu tehniku ​​i inženjerstvo okoliša u Sarajevu zaposlio sam se kao asistent na Sveučilištu Erlangen u Njemačkoj. Godinu dana slijedila je na Sveučilištu Stanford u SAD-u, zatim profesoru na Institutu za pomorsku arhitekturu u Hamburgu 1993. godine. U Hamburgu smo moji kolege Demirdžić, Muzaferija i ja 1997. godine osnovali tvrtku koja je napisala softver za simulacije u mehanici kontinuuma (prvenstveno protok fluida) koji smo 2001. prodali angloameričkoj tvrtki CD-adapco i prešli raditi za nju. firma. Od 2014. godine radim kao slobodni savjetnik i predajem primijenjenu numeričku mehaniku fluida na Sveučilištu u Duisburgu. ”

Na pitanje je li imao priliku prije toga svoje znanje prenijeti u BiH i surađivati ​​s kolegama iz BiH, profesor Perić je odgovorio: “Suradnja s kolegama s Mašinskog fakulteta nikada nije prestala, posebno s profesorom Ismetom Demirdžićem. Nekoliko godina zaredom sudjelovali smo u ljetnim školama koje je organizirao profesor Franz Durst sa Sveučilišta Erlangen: Doveo sam nekoliko učenika iz Hamburga, a profesor Demirdžić okupio bi 15-ak učenika iz Bosne i Hercegovine, s kojima smo dva tjedna intenzivno surađivali. Mnogi su od tih studenata u međuvremenu stekli doktorat i čak postali profesori; jedan od njih je profesor Muris Torlak, s kojim u posljednje vrijeme intenzivnije surađujem. Uz to, organizirao sam višemjesečni boravak nekoliko studenata iz Bosne i Hercegovine na svom institutu u Hamburgu, koji je financirao DAAD. Bilo je i zajedničkih publikacija u međunarodnim časopisima, kao i konferencijskih izlaganja. ”

Profesor Perić o programu prijenosa znanja iz dijaspore u BiH koji se provodi u okviru projekta „Dijaspora za razvoj“ kaže: „Mislim da je program prijenosa znanja iz dijaspore u BiH vrlo dobro osmišljen i vrlo koristan. Za studente je vrlo važno vidjeti i čuti kako se odvija istraživački rad na drugim sveučilištima u svijetu. Kad sam bio student, mislio sam da su sva svjetska sveučilišta stručnjaci Nobelovog kalibra i bio sam jako uplašen kad sam otišao u London, bojeći se da neću uspjeti, da nisam dorastao njima. Kasnije sam shvatio da su dobri studenti iz Bosne i Hercegovine zaista dobri u međunarodnoj usporedbi, jer su svi koji su se zaista zanimali za nauku i otišli u svijet bili uspješni. Danas je mogućnost komunikacije puno bolja; osamdesetih godina bilo nam je vrlo teško dobiti članke objavljene u svjetskim časopisima, a danas je sve znanje svima dostupno putem interneta. Pored toga, danas su računala postala dostupna studentima u BiH; svatko s dobrom idejom može je programirati, izračunati i objaviti svoj rad u svjetskim časopisima. Vaš program pomaže studentima iz BiH jer im daje priliku da iz prve ruke dobiju informacije o trenutnim istraživačkim programima, metodama, radovima i trendovima; mogu postavljati pitanja, imati priliku konzultirati predavače i produbiti suradnju s njima kasnije, kao i uspostaviti nove kontakte. ”

Na pitanje kako misli da dijaspora može pomoći BiH na njenom razvojnom putu, profesor Perić kaže: “Prijenos znanja jedan je od najvažnijih oblika pomoći.” Nažalost, ljudi koji se bave znanstvenim istraživanjima nisu dovoljno bogati da bi mogli izravno ulagati u bh. Ekonomiju. Ono što ulažu je znanje, što je važnije od samog novca. Politika mora stvoriti uvjete da to znanje procvjeta, širi se i koristi u BiH. Ako država ne ispuni te uvjete, mladi ljudi odlaze u inozemstvo i tamo ostvaruju svoje ideje. Mi u dijaspori na to ne možemo utjecati, ali ako bismo bili zamoljeni da pružimo veću pomoć u smislu prijenosa znanja i iskustva, vjerujem da bi se svi odazvali takvom pozivu.”

Upitan što misli o potrebama dijaspore, posebno visokoobrazovanih profesionalaca, iz Bosne i Hercegovine i njenih institucija, profesor Perić ne smatra da „stručnjaci iz dijaspore trebaju nešto iz Bosne i Hercegovine, i nastavlja većina bi željela da se suradnja intenzivira, a državne bi institucije mogle pomoći ako organiziraju više ovakvih programa. Ljudi su spremni pomoći, ali većini je neugodno (i često nemaju vremena) tražiti partnera u BiH s kojim bi mogli surađivati. Što više sastanaka na kojima ljudi iz dijaspore dođu u kontakt s ljudima koji žive i rade u BiH, to su veće šanse da se iz tih kontakata pojavi nešto korisno”, kaže profesor Perić.

Na pitanje ima li poruku za dijasporu i / ili BiH u vezi s jačanjem međusobne suradnje, profesor Perić kaže: “Imam: družite se.” Organizirajte sastanke, ne samo profesionalne prirode: planinarenje, kulturne, umjetničke i sportske događaje – sve je to korisno za jačanje suradnje. Da bi dvoje ljudi dobro surađivalo, prvo se moraju dobro upoznati. Ljude iz BiH s kojima surađujem smatram svojim najboljim prijateljima. ”

Na kraju dodaje: “Svatko tko želi biti uspješan u bilo čemu, čak i u znanstvenim istraživanjima, mora biti spreman odustati: više posla, manje sna, manje razgovora i kave” … Meni u pola godine koliko sam radio u Sarajevu u stan je ušlo više gostiju nego u deset godina u Njemačkoj. Možda nije naodmet spomenuti i ovo; svi koji su uspjeli na Zapadu zaslužili su to teškim radom. Ovdje nema “ni tate ni strica”.

Profesor Perić objavio je oko 200 članaka o računalnoj dinamici tekućina i srodnim temama. Koautor je jedne od najprodavanijih knjiga na polju CFD-a – Joel H. Ferziger, Milovan Perić, Robert L. Street: “Computational Methods for Fluid Dynamics”, Springer, na engleskom, njemačkom, japanskom, ruskom i grčkom jeziku.