Saša Bešlić iz Zenice, ekonomist svjetskog glasa, istaknuti bankar čiji su rad i aktivnosti međunarodno priznati, predstavnicima i-platforme govorio je o svom uspjehu, ali i o onome što Bosni i Hercegovini nedostaje da bi zaista krenula naprijed.

Kako je biti, iz Vaše perspektive, najboljim bankarom, kad se kod nas (u BiH) još uvijek pričaju vicevi da su svi, ne samo bankari već i pravnici, na dnu mora dobar početak za humanije čovječanstvo?!

Svakako je puno drugačije u Švedskoj, a posebno u Švicarskoj, ali također mi pada na pamet da je Brecht rekao da lopovi nisu ti koji pljačkaju banke, već oni koji su ih osnovali… Vi ste, čini se, nešto poput bankarskog Robina Hooda. ?!

To nije samo dobra šala već i istina u mnogočemu. Ja sam bankar koji je prije 25 godina shvatio da uloga banaka i financijskog sustava u općem gospodarskom kompleksu mora proći kroz veliku promjenu. Postoji nekoliko razloga zašto je to potrebno, a jedan od najvažnijih je spoznaja da financijski sustav treba novi društveni ugovor s društvom u kojem djeluje i živi.

U osnovi su financije svojevrsni alat za postizanje ciljeva društva i taj se alat može koristiti za izgradnju društva i prosperiteta ili za uništavanje društva. Na nama je želimo li to promijeniti. Odgovornim ulaganjem zajamčena je dobra zarada, ali i miran san. I, ja sam pravi primjer za to. Stoga se ovaj globalni financijski sustav može usmjeravati odgovorno. Ono što se treba promijeniti je cilj tog sustava i ciljevi tih ulaganja. Tri puta sam putovao planetom i bio na mjestima gdje obično ne idete ako radite s financijama, vidio tugu, mrak, ropstvo, ali i sreću, radost i napredak. Na kraju, sve počinje s ljudima, a završava s ljudima.

Vrlo mi je zanimljiv taj Vaš dolazak, ne samo iz ratom zahvaćene Bosne i Hercegovine u Sjevernu Europu, nego u karijeri, iz polja novinarstva, Crvenog križa, Afrike, u redovima ljudi u odijelima, sa kravatama… Sa izgovorima na moralni kompas i etički angažman, koji ste uspjeli nametnuti čak i najtvrdokornijim, najretrogradnijim kapitalistima … Otkud baš takva razvojna linija?

Ja sam uvijek tražio stvarne situacije i prave priče, sa terena, iz proizvodnih projekata, diskusije i razgovora sa ljudima koji rade to što želim ulagati. Moralni kompas je jednostavan. Ja sam preživio rat zdrav i živ, poslije toga za mene više ne postoji neki stvarni strah pred porazom ili teskoćama, osim toga,to što sam dobio od života moram na neki način dati nazad životu.

Mi živimo u individualnom, kvazi-kapitalističkom sistemu koji u suštini sve svoje nevolje mora pobijati kolektivom. To je ta sintaksa kapitalizma koja se sada nalazi u povijesnoj krizi i jedini način naprijed je zajedno bez obzira šta mi o tome kao pojedinci mislili.

Šta možete reći o svom životnom putu koji nije bio nimalo lagan, naprotiv? Gdje ste pronalazili motivaciju i volju da postignete to što ste postigli i još uvijek se ne zaustavljate?

Da, imao sam ludu sreću i veliku hrabrost, mladalačku naivnu hrabrost. Te priče iz svijeta, ja sam posjetio skoro 100 zemalja, gdje ljudski snovi, strepnje, nada i hrabrost mijenjaju države, industriju i povijest I one su zauvijek dio mene. Gledati mladu majku u Africi koja prvi put upotrebljava mobilni telefon za biznis ili gledati nebo u indijskim noćima sa poljoprivrednicima koji se boje klimatskih promjena su stvari koje stvaraju još veći motiv za rad. Mi možemo promijeniti budućnost na bolje.

Bosanskohercegovački mediji vole da prenose kako ste puni hvale za ljude našeg porijekla, ali ne i izostaje utisak da zasijaju mnogo češća u inozemstvu. Zašto ta naša čudnovata “biljka” bolje uspijeva drugdje, a ne kod kuće i rijetko kad se vrati?

Naravno, to nije čudno, to je dio igre medija i protagonista, tako nekog uspjeha. Moj najveći uspjeh su troje djece koja postaju normalni ljudi. Vratiti se mogu u posjetu, ali živjeti dole ne vjerujem s obzirom na to da je nacionalistički populizam još duboko vlada narativom društva, nažalost. Ja živim duže u Švedskoj nego što sam živio u BiH. Volim svoje porijeklo i ponosan sam na duh ljudi uz koje sam odrastao. Taj dio mene sa tom nekom švedskom kombinacijom daje mi puno toga u životu.

Nedavno sam čuo jednog “pametnog” čovjeka kako i dalje zagovara ideju da nema Bosanaca i Hercegovaca, samo Srba, Hrvata i Bošnjaka, sad će biti 25 godina poslije krvavog raspada Jugoslavije. Imate li ideju kako bi se mogle prevazići strahote tog rata koje su najdublje posljedice ostavile upravo u Bosni i Hercegovini, i krenile jedanput naprijed ili unazad, kada su mnogi živjeli bolje i rasterećenije?

Situaciju gledam kroz ekonomsku i financijsku prizmu. Budućnost Balkana i BiH je u integriranom ekonomskom sustavu, prvo između bivših republika, a zatim prema drugim regionalnim središtima.

EU će igrati ulogu možda još deset godina, nakon čega će se raspasti na sjeverni i južni dio (kao i bivša Jugoslavija). Unutarnja disfunkcija EU-a dovest će do toga, iako postoji scenarij u kojem se to neće dogoditi. Ljudi na Balkanu možda će morati shvatiti da nismo središte svijeta i da moramo pronaći načine za život i rad u globalnom kontekstu.

Što se tiče razvoja bosanske dijaspore, odnosno odnosa s matičnom državom, kakva su Vaša iskustva ili preporuke za poboljšanje međusobnog položaja, što se naziva bilateralnom suradnjom?

Imao sam sporadične kontakte s dijasporom i više na nekoj općoj razini. Uvijek je zanimljivo i ima akcija, ali više se govori, a manje radi. Mnogo je prilika za stvarnu razmjenu, ali naši ljudi moraju shvatiti da su potrebni vrijeme i uvjeti. Ponekad treba sve brzo i odmah.

Koji su alati, sredstva i procesi neophodni da bi ekonomija prevladala nad politikom, kako bi bosanskohercegovačko društvo imalo perspektivu u modernom svijetu koji se brzo mijenja?

Korupcija, nedostatak vladavine zakona, tisuću zakona, nepotizam, entitetska politika, nacionalizam. Sve je to dio ljuljajućeg temelja, BiH i preživljava zbog straha Zapada da se ponovo ne poubijamo. Iznad svega, neobična konstrukcija koja preživljava od tog straha i koja je u biti najveća prepreka razvoju. Bez ove promjene neće biti progresivne budućnosti. Mladi će napustiti zemlju, a ostat će samo oni koji to moraju.

Preuzeto: i-dijaspora