U Australiji živi između 50.000 i 100.000 Bosanaca i Hercegovaca. Može se reći da je bosanskohercegovačka dijaspora u ovoj zemlji danas vrlo etablirana migracijska zajednica koja je bila predmet velikog interesa mnogih istraživača iz različitih disciplina, uključujući antropologiju, povijest, sociologiju, demografiju i ekonomiju.
Jedan od pozitivnih primjera zajedništva, sloge i ljubavi prema domovini je zbor „Modra rijeka“, osnovan na inicijativu gospođe Slađane Hodžić.
Slađana je rođena u Sarajevu, a po zanimanju je profesorica glazbe. Značajan dio njene karijere posvećen je radu sa zborovima – kako u Sarajevu tako i u Australiji. Dobitnica je mnogih nagrada, a najveća je medalja Saveza amaterskih društava BiH. Čak i nakon početka agresije na Bosnu i Hercegovinu, Slađana nastavlja raditi, ovaj put kao učiteljica u školama. Osim toga, osnovala je žensku vokalnu skupinu koja je vježbala u podrumima, gdje je, prema riječima naše sugovornice, pokušala na svoj način olakšati život mladima.
U Australiju je s obitelji stigla 1995. godine, a svoj dolazak u novu zemlju uspoređuje s počecima desetaka tisuća bh. izbjeglica.
– To nije samo borba za egzistenciju u novoj sredini, kulturi, jeziku, već i borba da moji sinovi dođu na pravi put, kaže Slađana, koja je nakon dolaska u Australiju počela volontirati u jednoj bosanskoj školi.
Zahvaljujući povezanosti s velikim brojem naših građana u novoj sredini, 1997. godine došla je na ideju o osnivanju ženskog bh. zbora u Sydneyu. Tako je Hodžić postao dirigentica i ravnateljica “Modre rijeke”, zbora čiji su članovi bili izbjeglice – mnogi s teškim traumatskim iskustvima.
– Razumijemo se jer sam i ja stigla iz opkoljenog Sarajeva, riječi su kojima Slađana započinje priču o ovom zboru.
Od trenutka osnutka, zbor je okupljao članove različite dobi, različitih sredina, različitih obrazovnih razina i vjerskih opredjeljenja, ali s jednom zajedničkom odlukom.
– Da nastupamo kao zbor iz BiH, da razvijamo međusobno poštovanje, ljubav i brigu jedni prema drugima, kao i da predstavljamo BiH kroz našu kulturu, ističe dirigentica.
Uloženi napor i sjajnu ideju ubrzo su prepoznale australske organizacije poput Migrant Center i STTARS -a (Servis za tretman i rehabilitaciju onih koji su preživjelih traumu), pa su se “Modroj rijeci” uskoro pridružile i žene iz drugih zemalja naše regije. Kroz zbor je od 1997. godine prošlo oko 100 članova, budući da su u početku i muškarci bili dio postave. Kako zboru nije trebala audicija, svatko je našao svoje mjesto pod okriljem „Modre rijeke“.
Prema riječima ravnateljice, u početku su žene na probama više plakale nego pjevale, što i ne čudi ako se uzme u obzir razlog dolaska većine naših građana u ovu zemlju, daleku državu.
– Znala sam da dobra atmosfera, nastupi i ozbiljan i profesionalan rad najviše pomažu podizanju samopouzdanja i sigurnosti. Tako smo prvi nastup imali nakon samo dva mjeseca, a repertoar, u kojem su dominirale sevdalinke, predložili su sami članovi, dok sam ja pravila glazbene aranžmane u skladu s njihovim izvođačkim sposobnostima, prisjeća se početaka Hodžić.
U rad zbora bili su uključeni i članovi obitelji zbora, ali i australske organizacije – godinama je “Modra rijeka” radila pod pokroviteljstvom već spomenutog STTARS -a, zahvaljujući čemu je zbor postao poznat. Bilo je sve više predstava, a prigode su uglavnom bile multikulturalnog karaktera. Tako su gostovanja zabilježena u Brisbaneu, Gold Coastu, Melbourneu, Perthu, Canberri …
Slađana je 2010. odlučila otvoriti vlastitu glazbenu školu u Sydneyu – “Legato Music Academy”. Ubrzo su prostorije ove škole postale mjesto okupljanja članova zbora i mjesto za vježbanje. Inače, zbor je od svog postojanja održao preko 500 izvedbi. Iako su članovi primali donacije i potpore, većinu vremena financirali su se sami.
Zbor nastupa na radijskom programu SBS -a, dobitnici su brojnih nagrada i priznanja od strana bh. i australskih organizacija, osvojili su treće mjesto na natjecanju “Muzika za život”, snimili su spot koji je poslužio kao intermeco Amnesty Internationalu…
Zanimljiv trenutak u Slađaninoj karijeri je suradnja s australskim glumcima, na izboru glazbe i nastupu na premijeri predstave Eve Ensler “Neccessary Target”. Upoznavanje i rad s australskom glumicom Kym Verkoe se nastavilo, pa je Slađana obavljala funkciju glazbene voditeljice i vokalne solistice u predstavi “7 km North-East”, a u tu predstavu je naša sugovornca povremeno uključivala žene iz zbora.
– Inače, Kym Verko je s ovom predstavom nastupala i u Sarajevu. Na temelju ove predstave snimljen je film Jasmile Žbanjić “For those who can tell no tales (Za one koji ne mogu da govore)”, a glavnu ulogu odigrala je Kym, podsjeća Hodžić.
O veličini zbora svjedoči i činjenica da su mnoga australska sveučilišta provodila ispitivanja i magistarske radove o iskustvima “Modre rijeke”. A o njegovoj važnosti najbolje svjedoče članice koje tvrde da im je zbor pomogao više od bilo kojeg psihijatra ili terapije.
Rad zbora ima i humanitarni karakter pa je 2016. organiziran koncert na kojem su prikupljena sredstva za Drugu osnovnu školu u Hrasnici. Također su ozvaničili suradnju sa zborom “Sevdalinka” iz Melbournea, kao i Veleposlanstvom Bosne i Hercegovine u Canberri. “Modra rijeka” je već nekoliko godina dio festivala “Pjesma bez granica” u Sydneyu.
Iako žene iz zbora vole nastupati za australsku publiku, nastupi za Bosance i Hercegovce i dalje su im najdraže.
– Nikada ne odbijamo pozive bh. zajednice i mi im se rado odazivamo. Ispratili smo sve važne događaje u Veleposlanstvu otkad postoji zbor. Veleposlanici su se mijenjali, ali mi smo uvijek bili spremni organizirati se i doći u svoj mali dio BiH u Australiji, priča nam Slađana.
Zbor trenutno broji 20 članica. Često se organizuju tzv otvorene probe kojima su se pridružili prijatelji i članovi obitelji. Za takve prigode pripremi se hrana I druže tri generacije naših ljudi – roditelji, djeca i unuci.
– Nadam se da će se pronaći način da “Modra rijeka” nastavi teći i kada ja više ne budem mogla raditi, iskreno će naša sugovornica koja se sa svojim kolegicama, zbog izolacije uzrokovane koronavirusom, druži zahvaljujući Viber grupi kroz koje im šalje novi glazbeni aranžman. Plan zbora je snimiti kvalitetnu studijsku snimku i doći u Sarajevo. Hodžić ne krije želju za povezivanjem s glazbenicima u Sarajevu, kao i bivšim članovima FAMOS-a.
Mnogi glazbenici koji žive u Australiji pridonijeli su radu zbora – često bez ikakve financijske naknade. Među njima su Željko Meštrović, Nevad Hadžić, Rusmir Piknjač, Meša Jusufović, Edo Bilal, Maja Popović, Pera i Pera. Trenutni član zbora i Slađanina desna ruka je harmonikaš Deni Herceg, a tu je i Hazim Kazazić koji kamerom već godinama bilježi nastupe zbora.
– Ove žene dijele radost i tugu već 23 godine. Nikada nisu same jer imaju jedna drugu, na radost i nažalost za posljednji ispraćaj. Žene su jako povezane glazbom i ljubavlju. Za ove 23 godine izgradili smo međusobnu brigu, ljubav, sposobnost putovanja i pjevanja po Australiji. Slavimo život, činjenicu da smo bosanski zbor, ali i slobodu kroz glazbu. Glazba nema granica i kroz neograničeni duh zbor predstavlja sve ljude, zaključila je Slađana Hodžić.
Preuzeto: Moja BiH
