Ratne godine u Bosni i Hercegovini rodile su generacije uspješne bh. djece koja žive izvan domovine, a jedna od njih je Elma Oručević. Rođena je u Mostaru, ali je prvi rođendan proslavila u Njemačkoj. Zapravo, dosad se u gradu na Neretvi slavilo samo jedno. U razdoblju masovnog povratka bh. građana iz Njemačke u BiH, vratila se i obitelj Oručević. Elma je u Mostar došla osjećajući se kao strankinja.

Ne volim granice

– Bilo je jako teško naviknuti se na novi obrazovni sustav, na priče i pitanja kojima do tada nisam bila okružena te na veliku prisutnost ratnih rana i boli koje sam intenzivno doživjela, kaže naša sugovornica i tvrdi da niti u Njemačkoj niti u Mostaru, pa se čak ni u Bruxellesu, gdje danas živi, nikada nije osjećala dovoljno kući.

Priznaje kako su je politika i korupcija u svim sferama života u našoj zemlji gušile i otjerale.
– Moj pomalo idealistički pogled na svijet bio je da trebam učiti, raditi na sebi i da ću pronaći posao koji ću voljeti, biti cijenjena i najvažnije za mene – sretna. No stvarnost u BiH nije bila takva, ističe Oručević koja kaže da nema snažan nacionalni identitet, ne voli zastave, granice, etničke podjele.

U pozadini takvog stava je činjenica da je prve godine obrazovanja provela s djecom iz cijelog svijeta. Ova pitanja u školi nisu bila važna, ali su probudila Elmin afinitet prema aktivizmu na području ljudskih prava i borbi za jednakost svih ljudi.

– Svi smo rođeni jednaki i nitko nema pravo drugome oduzeti dostojanstvo i pravo na mogućnosti jer je rođen u obitelji u kojoj nije izabrao rođenje. Mislim da je naša dužnost da budemo aktivni i da govorimo o nepravdama koje vidimo oko sebe, jer u trenutku kada vas nepravda zadesi, možda nećete imati nekoga tko bi se zauzeo za vas. U trenutku kada postoji potreba za reagiranjem, već je kasno i trebamo poraditi na tome da se to uopće ne dogodi, kaže naša sugovornica koja je i sama bila označena oznakom izbjeglice koju nije odabrala.

Elma sa zastupnicom Irinom Jovevom

A povratkom u Mostar nametnute su joj dodatne oznake s kojima se nije poistovjetila. Odlaskom na Koledž ujedinjenog svijeta u Mostaru, Elma se počela aktivnije uključivati u rad lokalne zajednice, a nakon toga kroz programe AIESEC -a i Humanity in Action. Putovala je Europom i upoznala ljude iz cijelog svijeta, stažirala i volontirala. I dalje volontira u Crvenom križu u Belgiji i često ima priliku razgovarati s mladim ljudima iz BiH i regije, koje ohrabruje da rade na sebi, ali i da ne zaborave tko su, odakle su došli i da pomažu drugima, bilo putem razgovora., financijski ili najbolje što znaju i mogu.

U profesionalnom smislu naša sugovornica je voditeljica ureda Irene Joveve, zastupnice u Europskom parlamentu. Put do ovog uspjeha bio je težak – započeo je dodiplomskim studijem u Mostaru, a magistarskim studijem u Austriji i Sloveniji, sa stipendijom Zaklade Konrad Adenauer, kroz plaćeno i neplaćeno stažiranje u Bruxellesu, do prakse u kalifornijskom Senatu kod senatora za 27. Kalifornijski distrikt Bena Allena. Bilo je mnogo neuspjeha, borbi s upravama, diskriminacije, nepravde, financijskih problema – na poslu koji danas ima.

– Gospodin Jasenko Selimović, Bosanac s adresom u Švedskoj, ponudio mi je priliku da radim kao pripravnca i ponudio mi posao. Puno smo radili na temi Zapadnog Balkana, pa se moj posao potpuno poklopio s mojim privatnim interesima, kaže Elma, čiji je fokus danas na mladima, okolišu, ljudskim pravima i Zapadnom Balkanu. Još se neko vrijeme može vidjeti u Europskom parlamentu jer je, priznaje, tamo doista sretna i osjeća da njezin potencijal dolazi do izražaja.

Najbolja investicija

Od napora u borbi za promjenama u društvu ne odustaje – bilo da to čini kroz politiku ili izravno radom s mladima.

– Vrlo sam osjetljiva na nepravdu i najviše me tjera borba za pravdu, ali i moja iskrena želja da pomognem ljudima da imaju bolji i dostojanstveniji život, da slobodno dišu i budu bez straha ono što jesu. Pomoć na putu ispunjenja potencijala mladih najbolja je investicija, zaključila je Elma Oručević.

Preuzeto: MojaBiH