Ratne godine u Bosni i Hercegovini izrodile su generacije uspješne bh. djece koja žive van svoje domovine, a jedna od njih je Elma Oručević. Rođena je u Mostaru, ali prvi rođendan dočekala je u Njemačkoj. Dapače, do sada je samo jedan proslavila u gradu na Neretvi. U periodu masovnog vraćanja bh. građana iz Njemačke u BiH, vratila se i porodica Oručević. Elma je u Mostar došla osjećajući se kao stranac.

Ne volim granice

– Bilo je jako teško navići se na novi sistem obrazovanja, na priče i pitanja kojima nisam bila okružena do tada i na veliko prisustvo ratnih rana i boli koje sam intenzivno doživjela, priča naša sagovornica i tvrdi kako se ni u Njemačkoj ni u Mostaru, pa ni u Bruxellesu u kojem danas živi, nikada nije osjećala dovoljno kući.

– Moj donekle idealistički pogled na svijet bio je da trebam učiti, raditi na sebi i da ću naći posao koji ću voljeti, biti cijenjena i što je najbitnije za mene – sretna. Ali, realnost u BiH nije bila takva, ističe Oručević, koja za sebe kaže kako nema jak nacionalni identitet, ne voli zastave, granice, etničke podjele.

U pozadini ovakvog stava stoji činjenica da je sa djecom iz svih dijelova svijeta provela prve godine obrazovanja. Ova pitanja u školi nisu bila bitna, ali su probudila Elmin afinitet prema aktivizmu u polju ljudskih prava i borbe za jednakost svih ljudi.

– Svi smo rođeni jednaki i niko nema pravo oduzeti drugome dostojanstvo i pravo na mogućnosti jer je rođen u porodici u kojoj nije birao da se rodi. Mislim da je naša dužnost da budemo aktivni i da govorimo o nepravdama koje vidimo oko sebe, jer u trenutku kada vas zadesi nepravda, možda nećete imati nekoga ko će da se zauzme za vas. U momentu kada dođe do potrebe za reagovanjem, već je kasno i trebamo raditi na sprečavanju da do toga uopšte dođe, priča naša sagovornica, koja je i sama bila označena etiketom izbjeglice koju nije birala.

image

Elma sa zastupnicom Irinom Jovevom

A povratkom u Mostar nametnute su joj i dodatne etikete sa kojima se nije identificirala. Odlaskom na Koledž ujedinjenog svijeta u Mostaru Elma se počela aktivnije uključivati u rad lokalne zajednice, pa nakon toga i kroz programe AIESEC-a i Humanity in Action. Putovala je Evropom i upoznala ljude iz cijelog svijeta, obavljala prakse i volontirala. I danas volontira u Crvenom krstu u Belgiji i često ima priliku razgovarati s mladima iz BiH i regije, koje ohrabruje da rade na sebi, ali i da ne zaboravljaju ko su, odakle su došli i da pomognu i drugima, bilo da je to kroz razgovor, finansijski ili kako najbolje znaju i mogu.

U profesionalnom smislu, naša sagovornica obnaša funkciju šefice kancelarije Irene Joveve, zastupnice u Evropskom parlamentu. Put do ovog uspjeha bio je težak – počeo je osnovnim studijem u Mostaru i master-studijem u Austriji i Sloveniji, uz stipendiju Fondacije “Konrad Adenauer”, preko plaćenih i neplaćenih praksi u Bruxellesu, do staža u kalifornijskom Senatu kod senatora za 27. kalifornijski distrikt Bena Allena. A bilo je tu i mnogo neuspjeha, borbe sa administracijama, diskriminacije, nepravde, finansijskih problema – do posla koji danas ima.

– Gospodin Jasenko Selimović, inače Bosanac sa adresom u Švedskoj, ponudio mi je šansu da radim kao stažistica i ponudio mi posao. Radili smo mnogo na temi zapadnog Balkana, tako da se moj posao u potpunosti preklapao sa mojim privatnim interesima, kaže Elma čiji je fokus rada danas na mladima, okolišu, ljudskim pravima i zapadnom Balkanu. U Evropskom parlamentu se vidi još neko vrijeme jer je tu, priznaje, istinski sretna i osjeća da njen potencijal dolazi do izražaja.

Najbolja investicija

Od napora u borbi za promjenama u društvu ne odustaje – bilo da to radi kroz politiku ili direktan rad sa mladim ljudima.

– Jako sam osjetljiva na nepravdu i upravo me borba za pravdu najviše gura, ali i moja iskrena želja da se ljudima pomogne da imaju bolji i dostojanstveniji život, da dišu slobodno i budu ono što jesu bez straha. Pomoć na putu do ispunjenja potencijala mladih ljudi je najbolja investicija, zaključila je Elma Oručević.

Preuzeto: MojaBiH