Anel Čizmo iz Travnika, prije nekolikogodina donio je odluku da napusti rodni Travnik i voljenu mu Bosnu i Hercegovinu. Anel je iz Srednje Bosne, kao i mnogi drugi, otišao trbuhom za kruhom, a iz Travnika se za Sloveniju nije otišao automobilom ili autobusom, već auto-stopom …

Hrabar potez, zar ne?..

Razgovarali smo s Anelom o tome zašto je napustio BiH, kako se snašao u Sloveniji, koji su njegovi daljnji planovi …

Razgovarao: Ivica Dzambas

CENTRALNA: Anele, možete li se ukratko predstaviti našim čitateljima?

– Ja sam Anel Čizmo, rođen sam 19. studenog 1989. godine u Travniku, živio sam u Karauli i za vrijeme rata pobjegli smo u Kakanj gdje sam pohađao prvi razred osnovne škole, a nakon rata vratili smo se na svoje ognjište u Karauli, točnije G. Krčevine. Tamo sam nastavio daljnje školovanje do kraja osmog razreda. Gimnaziju sam završio u Travniku, u Srednjoj Tehničkoj školi Travnik.

Upisao sam zanat zavarivača, a praktičnu nastavu sam odrađivao u gradskoj toplani Travnik, gdje sam stekao osnovno znanje u obliku praktičnog zavarivanja.

Bio sam jedan od boljih učenika u toj generaciji, tako kada bi došli školski praznici, šefovi toplane ponudili su mi da radim, a za rad sam dobivao i novčanu naknadu.

CENTRALNA: Što ste radili u Bosni i Hercegovini?

– Kako sam već izjavio da sam se bavio zanatom u gradskoj toplani Travnik, tako sam se nakon zanata zaposlio kod rođaka Čizmo Mirsada, firme RM-LH Zenica, koja se bavila zavarivanjem (isto kao u toplani) samo je drugi postupak zavarivanja pa sam morao proći dodatnu obuku.

Također bih htio reći da sam uspješno završio ovu obuku za argon (TIG) gdje sam također I prvi put certificirao po EU standardu u Slavonskom Brodu.

CENTRALNA: Kako ste odlučili napustiti Bosnu i Hercegovinu?

– Tvrtka u kojoj sam tada radio, RM-LH, također je radila po cijelom svijetu, tako da sam ja kao certificirani zavarivač bio poslan  2009. Godine u Norvešku. Nakon nekoliko mjeseci za tvrtku u kojoj sam radio uslijedila je recesija pa je vlasništvo tvrtke bilo prisiljeno poslati nas nekoliko na čekanje.

Sticajem okolnosti slučajno sam odlučio krenuti dalje i trbuhom za kruhom ka Zapadnim zemljama.

CENTRALNA: Stopajući ste napustili našu zemlju, a sada ste vlasnik uspješne tvrtke u Sloveniji?

– Preko prijatelja sam saznao da jedna slovenska tvrtka prima zavarivače. Odmah sam se prijavio na preporuku, vlasnik Tvrtke se zvao gdin Zlatko Škrban. Rekao mi je da dođem na što je prije moguće na probu za agron, kako bi se sam uvjerio u moje sposobnosti i tako dalje. Budući da sam nekoliko mjeseci bio na čekanju, ostao sam bez novca, pa sam se morao snalaziti za prijevoz.

Tako sam odlučio da idem auto-stopom, pa šta mi Bog da, to sam i učinio. Na putu do Slovenije imao sam veliku sreću. Bajrin vozač ponudio mi je prijevoz do Macelja, pa sam morao stopirati od granice do Maribora.

Kad sam stigao u Maribor, upoznao sam vlasnika i uspješno položio test, gdje sam se odmah zaposlio. Za gospodina Zlatka radio sam četiri godine po terenima u Njemačkoj, Danskoj, Nizozemskoj, Švedskoj, Finskoj itd.

Nakon tih godina rada za gospodina Zlatka ponestalo je posla, iako moje mjesto zavarivača nije bilo ugrožen jer sam bio vrlo priznat i cijenjen majstor, ali morao sam smisliti nešto za sebe i svoju budućnost jer sam znao da mogu više, vjerovao sam u sebe.

Tvrtku sam otvorio 2015. godine pod nazivom DIDAKO MONTAŽA d.o.o., u početku sam imao tri radnika, a kasnije sam za kratko vrijeme proširio našu tvrtku koja danas broji oko 120 ponosnih i vrijednih radnika.

CENTRALNA: Razlika između BiH i Slovenije?

– Razlika između BiH i Slovenije je samo u tome što je ovdje puno uređenije u smislu zakona i sustava za tvrtke i radnička prava. Npr. često čujem od ljudi u Bosni da im tvrtka NEKA nije platila 10-15 godina radnog iskustva, ovdje je to nemoguće.

Sustav je takav da vas odmah drugi mjesec stavlja u blokadu tako da ne možete poslovati dok ne podmirite svoje obveze.

CENTRALNA: Planirate li se vratiti u rodni Travnik?

– Naravno, planiram se vratiti u svoj Travnik, ali ja sada volim i Sloveniju, dobro se osjećam u njoj, ona je ta zemlja koja mi je dala ovo što danas imam.

Planiram ovaj posao prenijeti u svoj rodni grad i borit ću se svim silama za to. Već sam u pregovorima za zemljište, pa ako sve bude kako treba, nadam se da ćemo sljedeće godine imati proizvodnju i zaposlenike koji će imati pristojnu plaću.

CENTRALNA: Što biste promijenili u našoj zemlji?

– Da mogu u našoj zemlji bih promijenio politiku ponašanja prema vlastitoj zemlji, jer ljudi koji kad sun a vrhu slabi su domoljubi lijepe naše zemlje. Mislim da bi se bilo kakav posao mogao razvijati u Bosni, jer su naši ljudi najbolji na svijetu, imamo snažan potencijal koji treba iskoristiti.

CENTRALNA: Poruka mladim ljudima?

– Moja poruka svim mladim ljudima u BiH, trebali bi slušati sebe jer u svima nama postoji neki dobar potencijal koji bismo trebali samo pronaći i iskoristiti.

Moja priča koju sam ispričao je skraćena verzija, jer naravno ono što sam prošao po cijelom svijetu ne bi moglo stati u knjigu od 300 stranica. Samo želim da mladi izvuku pouku i pođu svojim putem pošteno i pametno, zaključio je Anel na kraju našeg razgovora.

Preuzeto: Centralna.ba