Pandemija je usporila sve osim odljeva stanovništva iz Bosne i Hercegovine. Sve češće čujemo da je zemlja lijepa, ali da je država loša zbog onih koji njome upravljaju. U emisiji Večernji studio na N1 televiziji ugostili smo ljude koji su nam iz svog iskustva ispričali što BiH ima ili nudi što druge zemlje svijeta nemaju, mogu li oni koji se u nju vraćaju doprinijeti njenom razvoju i da li oni koji su je napustili uopće razmišljaju.o povratku?

Jedan od naših sugovornika bio je Mirza Ibrišimović, doktor prirodnih znanosti iz molekularne biologije koji se vratio u BiH i, kako kaže, nije se pokajao, a svoje znanje stečeno u Beču prenio je studentima Medicinskog fakulteta Sarajevske škole za nauku i tehnologiju (SSST).

Ibrišimović je 11 godina živio u Beču, gdje je i doktorirao molekularnu biologiju. Iako je s takvim referencama mogao ostati u gradu u kojem se školovao, ipak se odlučio vratiti u rodnu zemlju.

“Najčešće dobijam pitanje zašto sam se vratio u BiH. Nikad zapravo nisam ni otišao tamo ostati. Glavni motiv mog odlaska bilo je znanje i obrazovanje koje u to vrijeme nisam mogao steći u BiH, a koristio sam stogodišnji ugovor koji je tada postojao između Austrije i BiH, zahvaljujući kojem su školovanje i obrazovanje za naše učenike bili besplatni. Kada sam završio školovanje i stekao zvanje, vratio sam se u zemlju da pokušam promijeniti neke stvari što i danas radim”, rekao nam je Ibrišimović.

Boris Cigler, direktor i vlasnik konzultantske agencije Otto Ziegler s uredom u Sarajevu i Amsterdamu, također je otišao na studij u inozemstvo zahvaljujući stipendiji Netherlands Fellowship programa. Magistrirao je međunarodnu ekonomiju u Nizozemskoj.

Otvoreno je govorio o birokraciji, prekompliciranoj administraciji i drugim problemima državnog aparata, ali je ipak odlučio živjeti između BiH i inozemstva.

Trenutno je u posjeti BiH i pitali smo ga zašto ne bi ostao živjeti tu s obitelji?

“Osobno ne mislim da ova zemlja dugoročno mojoj obitelji i meni pruža neke prilike za stabilnost i prosperitet, a pod tim mislim na normalan život koji neće biti opterećen problemima, nego da možemo živjeti i raditi od vlastitog rada i znanja. Često se vraćam u BiH jer sam vezan za određene poslovne resurse, naravno, imam prijatelje i obitelj, ali dugoročno ne vidim sebe da živim u ovoj zemlji”, istaknuo je Cigler.

Svoje iskustvo s nama je podijelio i Branko Popović koji se javio iz Livna, svog rodnog grada, gdje se skrasio nakon putovanja po cijelom svijetu. Tamo sada razvija turističku ponudu i uzgaja livanjske konje.

“U Livno sam se vratio nakon 25 godina. Bio sam svugdje po svijetu, najviše u Hrvatskoj, ali sam otišao i u inozemstvo. U svemu tome najviše sam tražio sebe, nisam otišao ni zbog obrazovanja ni zbog boljih uvjeta života. Kad sam otišao tek sam vidio koliko sam pogriješio jer ono što sam planirao mogao sam najbolje napraviti u BiH”, rekao nam je Popović.

Nađa Filipović, rodom iz Sarajeva nam se večeras vratila iz Njemačke. Ova diplomirana veterinarka ispričala nam je zašto je otišla u inozemstvo.

“S obzirom na broj ljudi koji su otišli iz BiH, klišej je reći zašto sam to učinila. Mislim da situacija u BiH jednostavno nije onakva kakva bi trebala biti u političkom, društvenom, ekonomskom ili bilo kojem drugom smislu. Nisam se uklapala u te aršine, nisam željela da moja djeca žive po tim pravilima, odnosno bez pravila, a onda je odluka došla sama od sebe. Iz Sarajeva smo otišli prije otprilike dvije godine. U principu, odgoj djece je ono što radite sami u svom okruženju i ne razlikuje se od onoga što smo mi radili u Sarajevu. Naš život se nije puno promijenio i dalje je posao – kuća, ali ono što je drugačije je činjenica da djeca od samog početka imaju svjetliju budućnost, barem ja to tako vidim. Imaju određeni sustav i od prvog razreda osnovne škole jednostavno im se objašnjava da trebaju voljeti i poštovati zemlju u kojoj žive. I oni imaju sustav koji sve to prati i imaju razloga to pratiti kako im se kaže”, naglasila je Filipović.

Dino Salihagić, poznato TV lice i politolog, večeras je iz Bruxellesa govorio o razlogu svog odlaska iz BiH u Njemačku. Ranije je, dok je živio i studirao u Njemačkoj, govorio da je u ovoj zemlji zarađivao 600 posto više u odnosu na BiH, te da su mu troškovi života bili 100 posto veći.

Sada Salihagić radi u Europskom parlamentu u Bruxellesu.

“Što se tiče iskustva življenja u BiH, mogu reći da je raznoliko. U svakom slučaju, ni moja karijera nije bila tako loša jer sam nekako rano počeo raditi, međutim, bilo je to neko vrijeme početaka kada radiš bez naknade nekoliko godina, kad razmišljaš treba li negdje otići. Bilo je i dobrih i loših iskustava, ali u jednom trenutku sam se prijavio za stipendiju da završim magisterij u inozemstvu i da se nekako izvučem. Dobio sam stipendiju za Njemačku, izabrao sam fakultet i otišao i bilo je to fantastično iskustvo u kojem sam uživao i uspio napraviti usporedbu između obrazovanja u BiH i inozemstvu. Pred kraj studija odlučio sam ići dalje, pronaći posao i onda sam došao u Bruxelles i primljen sam za pripravnika u Europski parlament koji sam završio i sada sam na životnoj raskrsnici. S obzirom da sam se ovdje na neki način skrasio, otvorile su se poslovne prilike, volio bih ostati ovdje, a povratak u BiH je nekako sve manje izvjestan”, naveo je Salihagić.

Priča o povratku Amira Kurića u BiH, s druge strane, bila je izvjesna, pa se nakon 14 godina života u Holandiji vratio u rodni Bihać i pokrenuo vlastiti biznis.

“S istom mišlju kako sam otišao, tako sam se vratio u BiH. Ne gledam samo hoću li otići ili ostati, tu sam upravo sada, ostvarujem svoj san i ostvarujem svoje planove, ali sam si rekao i ako ne uspijem, vratit ću se u Nizozemsku ili otići u treću zemlju. Svatko od nas pogotovo u današnje vrijeme, netko malo teže, netko lakše, može otići i vratiti se. Taj odlazak svatko doživljava invidualno, kako će negdje živjeti i osjećati se daleko od kuće i td. Nitko ne doživljava isto. Vratio sam se 2018. godine kada se nije govorilo o ovoj pandemiji, a tada je turizam bio izuzetno razvijen u Unsko-sanskom kantonu, što me na neki način potaknulo da se vratim. Kad sam se vratio, krenuo sam u realizaciju tih planova i gotovo sve sam završio, iako me situacija s pandemijom malo usporila. Sada se sve malo odužilo i mislim da ćemo iduće godine početi raditi punim kapacitetom”, rekao je Kurić.

Izvor: N1