25 Apr 2025
• 129

Rođena u Splitu, odrasla između Čapljine i Metkovića, Martina je još kao djevojčica znala jedno – želi razumjeti svijet oko sebe. Ali put nije bio jednostavan. Prva ocjena iz fizike bila joj je „dvojka“. Umjesto da odustane, tada je sebi obećala: „Dokazat ću da mogu – ako se dovoljno potrudim.“
Kada je rekla da želi studirati fiziku, ismijali su je. Ipak, upisala je matematiku i fiziku u Mostaru, vjerujući da može graditi karijeru pod hercegovačkim suncem.

Kad je shvatila da u BiH nema prilika za napredak, otišla je – ne na doktorat, već u trgovinu u Njemačkoj. Radila je sve: prodaja, regrutacija, IT. No nauka ju nikad nije napustila.

Jedna fotografija pod mikroskopom bila je prekretnica: „Pogledala sam sliku i osjetila – to je ta strast koju sam izgubila.“ I tako je počeo povratak. Prijavila se na više pozicija. Izabrala najtežu.

Doktorirala je kvantnu metrologiju na institutu FEMTO-ST u Francuskoj. Radila je na razvoju nove generacije atomskih satova, potencijalno najpreciznijih kvantnih senzora do sada.

Usred svega – pandemija. I trudnoća. „Moj sin je pratio cijeli moj doktorat. Bio mi je i ostao najveća inspiracija.“

 Danas poručuje mladima:

„Znam da se mnogi bore. Ali baš te poteškoće mogu biti tvoje gorivo. Ne odustaj. Ne zbog sistema. Ne zbog komentara. Ne zbog straha. Vjeruj u sebe, čak i kada drugi ne vjeruju.“