Izložba fotografija „Pod okriljem Kairosa“ autorice Branke Kopecki biće svečano otvorena u ponedjeljak, 17. juna u 19:00 sati u Galeriji Roman Petrović u Sarajevu. Izložba je dio Programa konferencije 16. Dani BHAAAS-a u BiH, a radovi će biti dostupni publici do 17. jula 2025. godine.
Ova poetska serija fotografija nastala je tokom umjetničke rezidencije na jadranskom otoku i bavi se konceptom Kairosa – nemjerljivog vremena unutrašnje prisutnosti, osjeta i dubine trenutka.
Branka Kopecki je fotografkinja i vizuelna umjetnica čiji rad spaja dokumentarno i kontemplativno, uvijek u potrazi za tihim, neprimjetnim trenucima koji nam mijenjaju pogled na svakodnevicu.
Dobro došli na otvaranje i vizuelno putovanje kroz prostor izuzetnog u svakodnevnom.
"Tokom umjetničke rezidencije 2024. na jednom jadranskom otoku, u malom mjestu okruženom vinogradima, prirodom i elementima svakodnevnog života koji ne poznaje ubrzani tempo (invaziju turista, zujanje mobilnih telefona, bit vreve i pritisak savremenog života), nastala je ideja za projekat Pod okriljem Kairosa, koji ima za cilj da kroz fotografiju evocira snagu banalnih, a istovremeno po svemu izuzetnih momenata. Onih koji ostavljaju trag u našem životu i mijenjaju našu percepciju vremena. Onih koji imaju ukus, miris, boju i čije slike nas prate kroz život, izranjajući pred očima bez jasnih vremenskih i prostornih indicija, nepredvidivim ritmom misterioznog Kairosa.
Za razliku od Chronosa – vremena koje je mjerljivo, kvantitativno i linearno, Kairos (Καιρός) je metafizičko vrijeme koje implicira emociju, sjećanje i trenutak nesvakidašnje senzacije svjesnosti jednog trena koji nas suočava sa složenom strukturom postojanja. To je vrijeme iskoraka u dimenziju između „prije“ i „poslije“, sagledavanja dubine jednog izuzetnog trenutka koji, naizgled, pripada sasvim banalnoj svakodnevnici. Vrijeme Kairosa je vrijeme koje se ne može izmjeriti – ono se živi kao iskustvo slojevitosti fragmenta i njegove dubine.
Istražujući ono što izmiče pažnji u vječnom proticanju vremena i čemu često ne pridajemo značaj, cilj mi je udaljiti gledaoca od tradicionalnog promatranja fotografskog zapisa kao otiska realnosti. Odnosno, približiti ga, kroz moje kontemplativno iskustvo, istinskom sadržaju slike – a to je precizan trenutak njenog nastanka. Istovremeno, želim ponukati gledaoca da u mojim sjećanjima potraži svoje iskorake u intimnu vremensku dimenziju izuzetnog.
Umjetnost i postoji upravo zahvaljujući vječnoj ljudskoj potrazi za izuzetnim koje oplemenjuje naše živote – uprkos činjenici da je zapravo banalna svakodnevnica ono što najčešće inspiriše umjetnost, jer izuzetno ne postoji bez običnog. Ono što fali jednom, jeste objekt želje drugoga. Izuzetno i banalno sami po sebi nemaju nikakav smisao – sve dok se u jednoj frakciji sekunde vrijeme ne zaustavi, jer se u našem pogledu dogodilo čudo".
Branka Kopecki