Dolazeći na stadion Jaklić zatekli smo radove, ali i predsjednika kluba te većinskog vlasnika Davora Ivoša, koji zajedno s radnicima radi na uređenju stadiona.
“Blago onome ko mlad poludi, starost u veselju provodi” – kaže nam Ivoš na početku razgovora, rekavši kako ova rečenica najbolje opisuje njegovu odluku o spašavanje kluba, koji je imao milijun konvertibilnih maraka duga.
Krajem 2019. godine Davor Ivoš pratio je u Švicarskoj dešavanja u NK “Iskra” Bugojno i tadašnju odluku vijećnika u Bugojnu da je jedino rješenje u Iskru gašenje, preimenovanje i gašenje povijesti kluba.
“Nisam to dozvolio, mislio sam da postoji rješenje. Roditelji su me odgojili da je život, mi gore kažemo “recel”, ovdje kažemo križaljka. U svakoj križaljki postoji rješenje i moraš ga naći. Ja sam se odlučio da nazovem tajnika kluba. On mi je rekao da klubu treba šest i pol tisuća maraka, kako bi odigrali narednu utakmicu. Rekao sam mu da će novac biti uplaćen u narednih nekoliko sati. Poslije toga sam došao u Švicarske i da bi se naredna utakmica odigrala trebalo je skoro 19 tisuća maraka. I nakon deset dana i 24 tisuće maraka, stao sam i rekao što dalje? Preuzmi odgovornost. Tako je počela priča, koja ni dan danas nema kraja” ističe Ivoš.
Nakon što je spasio klub od ispadanja u kantonalnu ligu. Kada je saznao da žele ugasiti Iskru, odlučio je pruzeti stvar u svoje ruke i maksimalno se posvetio oporavku kluba. Do sada je ukupno uložio više od 430 tisuća maraka.
“Zadovoljan sam s tim što imam. Imam više nego što mi je u životu potrebno. Ovdje se psihički odmorim. Razdvojeno u dva financijska izvještaja. Iskra me kao nogometni klub koštala nekih 180 tisuća maraka u dvije godine. I sanacije na stadionu Jaklić koje su do sada izvršene nekih 250 tisuća maraka. Tako da smo prevazišli neku cifru i ne planiramo stati. Mislim da je rješenje u budućnosti sportski centar” navodi naš sugovornik.
Sportski centar gradiće se na nakon ovakih prizora koji su dočekali Ivoša, kada je krenuo sa svojom ekipom u sanaciju Jaklića. Sada bi u sklopu Iskrinom stadionu trebao biti fitnes centar, aprtmani za igrače koje će pojačati klub, komercijalni klupski restoran, balon sala i pomoćne terene sa umjetnom travom. Tempo radova bio bi mnogo bolja, ali je koronavirus ostavio posljedice i na sport.
“Prije dva mjeseca, kada je korona malo stala, vratio sam se na takozvani odmor, odmah sam se presvukao u radno odjelo, sjeo na traktorčić i polako” objašnjava Davor Ivoš.
Dodaje da prvenstveno radnik, te da je sve što ima je napravio radom.
“Sinonim gazde u Bosni i Hercegovini nije vrijedan komentara. Oni dolaze zadnji i odlaze prvi. Dolazim prvi i odlazim posljednji. Pa onda neka nađu razliku. Kada me neko pita šta je uspjeh u životu. Uspjeh je da radiš više nego drugi. Moj radni dan ima 18 sati. Moj radni dan je nečija dva dana. Mene je moj prvi poslodavac u Švicarskoj naučio da ne treba sanjati kako zaraditi 100 tisuća maraka, nego sto puta po tisuću maraka. Daleko lakše i brže ide sa malo manjin rizikom. Jer kad izgubite tisuću maraka nećete propasti, ali 100 tisuća kad izgubite možda vas više nema” objašnjava predsjednik Iskre.
Švicarski gospodarstvenik smatra da Bosni i Hercegovini kako u sportu tako i ostalim životnim sferama treba više organizacije za rezultate.
“Primjerice, za ovaj klub nema tog osjećaja poduzetnika u Bugojnu za društvenu odgovornost. Ovaj klub smiješno je organizirati financijski. Stotinu bugojanskih poduzetnika po 2.000 KM. To je 200.000 godišnje. I 100.000 godišnje od Općine Bugojno. S tim novcem plus nekoliko sponzora možete raditi što god želite” zaključuje priču Davor Ivoš.
Menadžment i uprava kluba NK “Iskra” Bugojno navodi da ne žele pompezno najavljivati povratak ovog kluba ni u Prvu ligu Federacije, a ni Premijer Ligu. Žele ići korak po korak, obezbijediti infrastrukturu, pokrenuti omladinske timove, pa onda na “zdravim” temeljima graditi i velike rezultate.
Patria
Preuzeto: BHDinfodesk
