Dobrun, jedno od posljednjih višegradskih sela prema graničnom prijelazu za Mokru Goru i Srbiju. “Kod dvije srušene kuće i oraha, skrenite”, objašnjava nam domaćin putem telefona. Pred nama je veliko imanje obitelji Isić. Na kapiji nas dočekuje Fahrudin, vlasnik firme “Prirodno Dobrun”. Nakon godina života u Švedskoj, vratio se u svoj kraj. Danas njegovi voćnjaci i vinogradi krase Dobrun i vraćaju nadu da je moguća obnova života. No, priča o obnovi zajednice nije bez izazova.
„Prije rata Dobrun je imao osnovnu školu u koju su dolazila djeca iz obližnjih sela. Danas u lokalnoj područnoj školi ima petero djece. Ne možemo obnoviti zajednicu kakva je bila prije, ali možemo sačuvati nešto. I zato sam se vratio. Nosim sa sobom iskustvo rata, u travnju 1992., u trenutku kad sam suprugu i sina poslao u Makedoniju. Nekoliko mjeseci koje sam proveo braneći svoje selo i svoju kuću. Zahvaljujući prijateljima uspio sam prijeći granicu, nakon čega sam se povezao sa suprugom Erminom. Makedonci su nam izdali putovnice i već smo bili u autobusima za Švedsku. Odjednom, na drugoj strani Europe, morali smo graditi život od nule. Najvažnije je bilo da smo bili zajedno”, priča nam svoju priču Fahrudin.
Prije rata Fahrudin je bio stipendista UNIS -a na Strojarskom fakultetu. No, u Švedskoj se morao okrenuti malim poslovima, kako bi prehranio svoju obitelj. Počeo je s tržnicama i štandovima, a zatim je otvorio trgovina, a kasnije i pekaru. „Svaki novi posao naučio sam od početka. Imao sam dobar odnos s kupcima i ljudi su me prihvatili”, dodaje Isić.
U Švedskoj je dobio kćer. Sa suprugom Erminom razmišljao je o povratku od trenutka kad su došli gore, iako je život u Švedskoj bio dobar i zajednica ih je prihvatila.
„Stali smo na noge, kupili smo kuću na Ilidži. To su bili počeci. Htjeli smo djeci dati priliku da žive ovdje. Kasnije su oboje otišli na medicinu u Beograd, i opet u Švedsku, ali je veza s Bosnom ostala. Kadira i Kenan moja su svakodnevna podrška u razvoju cijele priče koju ovdje gradimo”, dodaje Isić.
Njegov je otac uspio vratiti imovinu u Dobrunu. Prva velika ulaganja započela su oko 2005. godine, dok je Fahrudin živio na relaciji Švedska – Sarajevo – Dobrun. Nedavno je registrirao tvrtku “Prirodno Dobrun”, koja je kao ulaganje dijaspore dobila podršku USAID -ovog projekta “Diaspora Invest” u nabavi opreme i strojeva.
„Ideja je uvijek bila da se vratimo ovamo, samo da stvorimo uvjete. To nije bio ekonomski račun, ali htjeli smo ovo obnoviti, stvoriti prostor za povratak u našu djedovinu. Nije nam palo na pamet da se sami proguramo, a bez podrške i ohrabrenja USAID -a ovo ne bismo dalje radili. Bio je to hobi, a onda smo nekako shvatili da ovdje imamo dužnost nastaviti dalje. Uvijek možemo prodati sve što proizvedemo, preradu uraditi s lokalnim partnerima. Ali želimo razviti nešto puno više. Nemoguće je zamisliti koliko – kad imate vode, gnojiva, strojeve možete proizvoditi. Ostaje samo volja za radom”, rekao je Fahrudin.
„Povratnička populacija živi od donacija i podrške, pa je često izazov doći do radne snage. Kod nas uvijek ima posla, tko želi zaraditi za dnevnicu, uvijek smo uredno plaćali. “Deset do petnaest ljudi uključeno je u naše aktivnosti i vjerujem da smo zajednici dokazali da smo ovdje prvenstveno kako bismo razvili dobru priču koja može donijeti napredak”, rekao je.
Njegova djeca, danas odrasli ljudi, Kenan i Kadira su oboje doktori, te rade u Švedskoj.
„Oni meni pomognu koliko god treba. Vode posao, vode računa o kvaliteti, postepenom radu na putu ka nečemu što će biti prepoznatljivo, vrijedno i trajno. Sada baš razgovaramo o etiketama za sokove koje želimo proizvoditi ovdje. No, nije samo to ono što će „Prirodno Dobrun“ ponuditi. Ovaj lokalitet je mjesto dolaska velikog broja turista, uglavnom iz Srbije. Ovdje imamo nekoliko objekata gdje se može prenoćiti, djeca se uvijek oduševe ovim našim lijepim konjem, posjetioci uvijek mogu ubrati sebi voća. Pa onda probaju naše proizvode, prođu kroz vinograd, jedan od rijetkih na ovoj regiji. Želimo omogućiti i opcije za ribare, osmisliti odmor koji možete planirati na nekoliko dana, uz posjete gradu Višegradu i okolini. Vjerujem da će ovo biti mjesto gdje će ljudi dolaziti i koje će biti prepoznatljvo. To je moj san i moja želja“, dodaje naš domaćin.
Fahrudin vjeruje da Bosna i Hercegovina ima šta da ponudi novim generacijama.
„Potrebno je ohrabriti mlade da se vrate. Trebamo stvoriti uvjete za djecu koja možda baš dobro ne daju jezik – da imaju opciju, da im je povoljniji studij ovdje, da se programi prilagode malo njima. Nije sve loše ovdje kao što izgleda, postoje ogromne mogućnosti. Kada odeš u Europi naučiš se nekom radu i disciplinu, imamo šta ponuditi ovdje, ali tisuću je zavrzlama koje nisu kakve trebaju biti. Međutim, sve se može prebroditi, i tu smo i mi koji smo prošli život vani da ukažemo gdje i kako može bolje. Običan narod nema problema. Ako ćemo živjeti zajedno moramo se dogovoriti, prebroditi izazove koje imamo. I na lokalnoj razini se neke stvari trebaju unaprijediti kako bi ovo bio otvoren prostor. Samo tako život može da nastavi“, zaključuje Fahrudin.
Preuzeto: Diaspora invest
