Kompanija Sućo Živinice predstavnica je firme Lentner GmbH, poznate njemačke kompanije na zapadnom i svjetskom tržištu za proizvodnju vatrogasnih vozila. Firma Sućo d.o.o. je, zapravo, kćerka kompanija firme Lentner, a pokrenuo ju je dizajner i inovator iz dijaspore Suad Bešlić, koji je dugo godina radio za firmu Lentner u Njemačkoj, a sada se vratio u Bosnu i Hercegovinu da vodi novu firmu.

Sućo d.o.o. trenutno ima oko 30 zaposlenih radnika koji su prošli potpunu edukaciju i izrađuju konstrukcije vatrogasnih vozila sa natpisom “Made in Bosnia and Herzegovina” prema savremenim njemačkim standardima i normama. Vozila, čija konstrukcija bude izrađena u Bosni i Hercegovini, finaliziraju se u matičnoj kompaniji u Njemačkoj i zastupljena su i na evropskom i na svjetskom tržištu, a njihova vrijednost je od 430.000 do 630.000 eura. Direktor firme Suad Bešlić naglašava da je njihova vizija da u što kraćem vremenu preuzmu kompletnu proizvodnju i da se u Bosni i Hercegovini proizvodi kompletno vatrogasno vozilo.

Samo u 2017. godini montirano je 107 “kofera”, kako stručno nazivaju izradu kompletne konstrukcije (šasije) vozila koja se, kao takva, dostavlja u Njemačku na završno montiranje. Suad Bešlić je u razgovoru istakao da je i sam iznenađen kojom brzinom se razvija proizvodnja s obzirom na to da je prvobitni plan bio da “kofere” počnu montirati tek za dvije godine, odnosno 2020. godine. Ustvari, potražnja je veća od onoga što trenutno mogu proizvesti, jer im nedostaje kapaciteta u prostoru i obučenim radnicima kako bi dalje razvijali proizvodnju.

Prema Bešlićevim riječima, “dijaspora je kičma razvoja Bosne i Hercegovine”, ali, dodaje “mnogi naši ljudi u dijaspori se, nažalost, ne usuđuju da nešto preduzmu i pokrenu se”. Razlozi zbog kojih je to tako, prema njegovom mišljenju, su jednim dijelom politička situacija u zemlji koja ih demorališe, a s druge strane i nedostatak pravih/tačnih informacija. Naglasio je važnost informisanja dijaspore o lokalnim investicijskim prilikama. Također, smatra da dijaspori najviše nedostaje uvezivanje i međusobna solidarnost.

Njegova odluka da se vrati u Bosnu i Hercegovinu i da u svojoj domovini investira, nije bila samo zbog nostalgije koju osjeća, nego i zbog želje da, kao što sam kaže, “donese posao u BiH”, a ne da mladi odlaze iz BiH u potrazi za poslom.

Prednosti koje je, kao investitor, prepoznao u Bosni i Hercegovini su prvenstveno njena blizina evropskom tržištu i kvalitetna radna snaga, a svakako i porezna politika koja je više nego pogodna za investitore, naglasivši da BiH ima najnižu poresku stopu na dobit u Evropi koja iznosi samo 10%, kao i pogodnost povrata PDV za kompanije koje izvoze iz BiH.

Što se tiče prepreka za ulaganje dijaspore, Bešlić naglašava da lično nije imao nikakvih problema prilikom investiranja u BiH i uputio je riječi hvale na račun nadležnih organa s kojima  sarađuje, poput sudskih i carinskih organa i špedicije. Naročito je istakao dobru saradnju sa predstavnicima Općine Živinice i podršku načelnika Samira Kamenjakovića. Od prepreka koje mogu usporiti ulaganje u BiH, spomenuo je nedostatak poslovne etike i praktičnih znanja kod inače kvalifikovane radne snage.

U smislu stvaranja bolje poslovne klime za ulaganja u BiH njegova poruka relevantnim institucijama je da je potrebno obezbijediti dodatno sufinansiranje za investicije iz dijaspore, pružiti više informacija investitorima i veće razumijevanje lokalnih vlasti. Također, neophodno je uspostaviti i održavati veze sa drugom, mladom i obrazovanom, generacijom u dijaspori koja će u budućnosti biti daleko spremnija za ulaganja u BiH.

Istakao je da mu je jedan od ciljeva da svojim primjerom pokaže da se u Bosni i Hercegovini može uspješno poslovati i njegova poruka dijaspori je da ulažu u Bosnu i Hercegovinu.