U okviru aktivnosti na prenosu znanja iz iseljeništva u BiH projekta “Dijaspora za razvoj”, koji je projekat Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH i Vlade Švicarske, u partnerstvu sa UNDP BiH i IOM BiH, eminentni stručnjak s međunarodnom reputacijom prof. dr. Suad Jakirlić je održao ciklus online predavanja studentima Mašinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.
Predstavnici Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH su sa prof. Jakirlićem napravili intervju koji vam donosimo u nastavku:
Prof. dr.-ing. habil. Suad Jakirlić je rođen u Sarajevu u maju 1960. godine, a nakon završene osnovne škole ‘’Jovan Jovanović – Zmaj’’ i mašinske tehničke škole se upisao na studij mašinstva koji je završio s diplomskim ispitom u martu 1983. godine. Nakon odbrane diplomskog rada u četvrtak 17. marta već u ponedeljak počeo je oficijelno raditi kao stručni saradnik na fakultetskom Instititu za procesnu tehniku, energetiku i tehniku sredine (IPES). Godinu dana kasnije je izabran i za asistenta na predmetu Mehanika fluida kod akademika prof. Kemala Hanjalića, koji je istovremeno bio i direktor IPES-a. Kao stipendista njemačkog Ministarstva za obrazovanje i istraživanje (BMBF) 01.03.1991. je otišao u Erlangen na Friedrich-Alexander Univerzitet, gdje je na katedri za mehaniku fluida profesora dr. Franz Dursta doktorirao u oblasti „Reynolds stress modelling of complex turbulent flows“ sa najboljom ocjenom „summa cum laude“. To je praktično bio nastavak aktivnosti koju je tematski započeo još u okviru magistarskog rada pod mentorstvom profesora Hanjalića. Mentor na doktoratu mu je, osim profesora Hanjalića koji je u to vrijeme bio profesor na „Delft University of Technology“, bio i prof. Cameron Tropea sa Univerziteta u Erlangenu. Prof. Tropea je u međuvremenu prešao na Tehnički Univerzitet u Darmstadtu i ponudio mu mjesto šefa grupe za „Modelling and Simulation of Turbulent Flows“. Tako je od oktobra 1997. pa do danas u Darmstadtu.
Nakon uspješno odbranjene habilitacije u martu 2004. je i sam ušao u nastavničku hijerarhiju kao tzv. „Privatdozent“, konačno, u julu 2010. je izabran za vanrednog profesora („außerplanmäßiger“Professor), a od aprila 2013. i za akademskog direktora. Vezu i saradnju sa Mašinskim fakultetom u Sarajevu nije nikada prekidao. Više godina je bio aktivan u mentorstvu diplomskih i magistarskih radova pa i u nastavi na tadašnjem postdiplomskog studiju, a nakon izbora za vanrednog profesora u novembru 2004. i redovnog profesora u julu 2014. povremeno i u nastavi redovnog studija. U Darmstadtu je do sada, pod njegovim direktnim mentorstvom, doktoriralo 25 studenata a trenutno ima 6 studenata koji rade na doktorskim disertacijama. Od rada u gremijima treba istaći njegovu “reviewing activity” kao “panel chair” u „European Research Council” kao i poziciju “Editor-in-Chief” u “International Journal of Heat and Fluid Flow” (Elsevier Science Publisher)”.
Obzirom da je prof. Jakirlić u mladosti bio i muzičar, na pitanje da li nekada žali što je uspješnu karijeru u grupi Valentino zamijenio univerzitetskom karijerom, profesor je odgovorio: “Ja se rado predstavljam kao jedan od „osnivača“ grupe Valentino, zajedno sa „principal” osnivačem Zijom Rizvanbegovićem i mojim dragim prijateljem Emirom Čolakovićem – Emčikom. Naš rad je krunisan prvom pločom „ValentiNo 1“ izdatom od zagrebačke diskografske kuće Suzy. Slijedile su dvije ploče „ValentiNo2“ i “ValentiNo 3” izdate od sarajevskog Diskotona. Ukupan tiraž je iznosio skoro 400.000 nosača zvuka. U mojoj petogodišnjoj aktivnosti smo imali veliki broj koncerata širom cijele Jugoslavije uključujući i najveće gradove. Da navedem samo podatak da su 10 pjesama, od ukupno 27, bili hitovi broj jedan u raznim novinskim, televizijskim i radijskim top listama. Npr., pjesma “Volim te još” sa prve ploče je bila puna tri mjeseca hit broj jedan u beogradskoj TV emisiji „Hit meseca“. Dakle, grupa Valentino je bila izuzetno popularna i naše pjesme rado slušane. I dan danas se vrte na svim radio stanicama. Ja nisam nikad prestajao raditi na fakultetu, ali sam mjesecima morao uzimati neplaćeno odsustvo da bih sve to odradio. Odgovorni na fakultetu, prvenstveno prof. Hanjalić, su mi to tolerisali, na čemu sam im uvijek bio zahvalan. Naša popularnost nažalost nije bila, da se tehnički izrazim, u adekvatnoj korelaciji sa materijalnom nadoknadom. Ja sam od oktobra 1984. bio oženjen, rođenjem sina Jasenka želio sam da postanem i pravi porodični čovjek. S obzirom da je moje često odsustvo onemogućavalo normalan porodični život, moja akademska, kao i sportska karijera – kao stonoteniser sarajevskih klubova Željezničar i Bosna sam godinama igrao u Drugoj i Prvoj jugoslovenskoj ligi – u tom periodu značajno su stagnirale, a povrh svega materijalni pjevački uspjeh izostao, morao sam se odlučiti i donijeti odluke koje su bile prihvatljive za moju porodicu i definitivno promijeniti način života.
Krajem ljeta 1987. godine sam konačno odlučio da muzici, kao aktivni učesnik, okrenem leđa. To je bila razumna i očito, s obzirom na sve što se nakon toga izdešavalo, jedina ispravna odluka. Za prestankom muzičke karijere definitivno ne žalim, ali se rado sjetim tih godina mladosti, publike, koncerata, lijepih susreta i doživljaja. Taj osjećaj dok stojiš na bini je nešto posebno. Sad moje unuke slušaju te iste pjesme i svi rado spominjemo ta vremena. S bivšim članovima grupe – Nikša Bratoš u Zagrebu, Ademir Volić Kufi u Londonu, Zijo u Beogradu/Sarajevu – sam s obzirom na razdaljinu i različite životne puteve u adekvatnom kontaktu, nismo se izgubili iz vida. U najprisnijem kontaktu sam bio s Emčikom čiji sam vjenčani kum. On nam je nažalost preminuo u decembru 2015. Godine. Uvijek je sanjario o tome da stari Valentino zasvira i odradi par koncerata.”
Prof. Jakirlić o prenosa znanja stručnjaka iz dijaspore u BiH kaže: „Kao što sam u svom predstavljanju naveo, kontakt sa Univerzitetom u Sarajevu nisam nikada prekidao. Bilo je puno aktivnosti na saradnji još za vrijeme mog doktorantskog perioda iz Erlangena. Navešću neke od njih: u okviru jednog velikog projekta koji je šef katedre za Mehaniku fluida u Erlangenu prof. Durst inicirao, pa obezbijedio i sredstva njemačkog Ministarstva za obrazovanje, održano je šest Njemačko-bosanskohercegovačkih ljetnih akademija. Nakon prve akademije održane u Sarajevu u ljeto 1997. godine, uslijedile su akademije u gradovima na Jadranu. Zatim, na Univerzitetu u Darmstadtu sam koordinirao program „Sur Place“ iniciran od njemačke Službe za akademsku razmjenu (DAAD). Cilj programa je bio studentima iz Bosne i Hercegovine omogućiti jednogodišnji rad na temi za završni diplomski rad, u okviru kojeg su predviđena tri mjeseca boravka u Darmstadtu kao i devetomjesečno stipendiranje u Bosni i Hercegovini. Ukupno je 27 studenata diplomaca uspješno odradilo završne radove, tematski definisane od strane profesora u Darmstadtu, a u saglasnosti sa bosanskohercegovačkim kolegama. U okviru ovog programa boravilo je i devet doktoranata na relevantnim katedrama u Darmstadtu: katedrama Mašinskog fakulteta, Elektrotehničkog fakulteta, Fakulteta za fiziku, Fakulteta za pravne i ekonomske nauke, pa čak i Fakulteta za zoologiju. Najveći broj studenata je bio sa Univerziteta u Sarajevu, ali smo imali i studente sa Univerziteta u Zenici i Tuzli. Dobar dio njih je ostao u akademiji i danas su nastavnici na sva tri spomenuta univerziteta. U okviru programa su realizirane i mnogobrojne posjete profesora iz Bosne i Hercegovine Darmstadtu a u nekoliko navrata su i profesori iz Darmstadta posjetili Sarajevo i Zenicu i učestvovali na tamošnjim diplomskim ispitima. Kroz aktivnost u okviru „Sur Place“ programa je obezbijeđeno oko 130.000 eura tj. nesto preko 250.000 KM. DAAD je nakon sedam godina, nažalost prestao sa ovim programom podrške“ kaže prof. Jakirlić.
Na pitanje kako ocjenjuje naš program prenosa znanja iz dijaspore u BiH profesor je odgovorio: „Program svakako zaslužuje veliku pohvalu. Prenos znanja je ovdje upravo ključni detalj. S ovim predavanjima je sadržaj regularne nastave dodatno obogaćen. Studenti se na ovaj način mogu upoznati sa temama čija im osnova u principu ne bi trebala biti nepoznata, ali se radi o maksimalno aktuelnom metodološkom razvoju i njegovoj realizaciji uz ilustracije primjene na konfiguracijama koje nas neposredno svakodnevno okružuju, ali su na neki način nevidljive. U mom konkretnom slučaju se između ostalog radilo i o realnoj, primjenom numeričikih metoda detaljno riješenoj slici strujanja krvi u arterijskom proširenju. Pri tome smo imali i referentne podatke za direktnu uporedbu rezultata koji su dobijeni mjerenjima neposredno u ljudskom organizmu. Studentima se kroz ovaj program pruža i mogućnost dalje komunikacije sa predavačima u smislu proširenja ili preciziranja tematskog sadržaja pri definisanju mogućih tema za završne radove što je slično prethodno spomenutoj proceduri u okviru Sur Place programa. Ja se lično nadam da smo uspjeli kod studenata pobuditi interes i znatiželju i da u tome vide veliku korist od ove suradnje. Takođe se nadam, da će se ova aktivnost nastaviti.“
