Skretanje s Mostarskog raskršća u Binježevu, na parkingu nas dočekuje Esad Čekić, strojarski inženjer. Njegov cijeli radni vijek se vezuje za proizvodnju klima komora i izmjenjivača topline. Nakon što je prijeratni gigant Uniklima privatiziran, Čekiću se pružila prilika da u ode u Sloveniju na dodatnu edukaciju.

Njegovu priču dijele brojni Bosanci i Hercegovci koji su u postratnom periodu potražili zaposlenje vani, zajedno s svim izazovima tranzicije i privatizacije.

„Kako je kod nas tijekom rata i u poslijeratnim godinama stalo sve, morali smo ići na osposobljavanje. Tehnologija se mijenja svakog dana, zamislite što za strojara znači svaka pauza u radu. U Sloveniji sam pokazao spremnost da radim i učim, zbog čega su me zadržali, pa sam umjesto treninga i edukacije, na kraju ostao raditi tamo. Vratio sam se zbog porodice, te sam nastavio posao kao key account menadžer u Uniklimi. Nekad 2017. je zatvorena proizvodnja izmjenjivača toplote u BiH, radnici su završili na birou. Sve je bio šok za nas koji smo godinama u tom poslu,“ prepričava Čekić.

Jedno vrijeme je radio u drugoj lokalnoj kompaniji gdje je uspio implementirati sustav efikasne organizacije rada koja i danas u toj lokalnoj kompanije uspješno funkcionira. Krajem 2018. kompanija koja je prebacila tehnologiju za proizvodnju lamelnih izmjenjivača toplote iz Uniklime odlučuje da fokus stave na proizvodnji klima komora. Zbog toga je tehnologiju rada na izmjenjivačima topline ponudila na prodaju. Esad je bio odlučan preuzeti ovaj dio posla, te je uz dobar prijedlog i plan, prepoznat kao partner, usprkos manjku kapitala.
„Kada smo dobili pozitivan odgovor, tek je tada krenuo pravi izazov. Imao sam nešto ušteđevine, supruga i ja smo uzeli potrošačke kredite, posudili smo od ljudi, uspjeli smo sakupiti novac i kupiti tehnologiju. Sakupio sam ljude koje sam znao, rekao im da u ovom poslu ne mogu sam. Od špeditera, distributera i sakupiti radnike. Moje je bilo da kupim strojeve i donesem posao. Većina radnika su ljudi s kojima sam radio prije, bili su većinom na birou. Mi smo za dva tjedna sklopili strojeve, odmah smo bili spremni da radimo, da primamo narudžbe kako bismo krenuli. Počeli smo raditi od Nove godine, u travnju smo već imali prvi izvoz. Radili smo noćne smjene, na minusima, da bismo zadovoljili rokove,“ dodaje Čekić.
Danas njegova kompanija, IMP Coils, ima deset zaposlenih te kooperante iz cijele BiH. Radnici ga doživljavaju kao prvog među kolegama, zbog čega, usprkos teškom poslu, posao ide naprijed.

„Dobar odnos s radnicima smo prenijeli i na pošten i korektan odnos s klijentima. Tu je i ključ našeg opstanka na tržištu, a zatim i napredovanja. Ljudi s kojima sam prije radio, iz zemlje i regije, radili su s nama na povjerenje. Bili su spremni platiti avansno, jer je najteže bilo doći do osnovnog kapitala za realizaciju poslova. Imali smo oscilacija, nekad dobiješ narudžbu, a nemaš novac za materijal. Onda smo davali popuste, kako bismo osigurali narudžbe. I tako smo napravili one prve, najvažnije korake,“ prepričava Esad.
Period osiguranja pokrića za inicijalna ulaganja je sada iza njih, a IMP Coils izmjenjivače topline šalje širom svijeta. „Naši izmjenjivači su danas u Meksiku. Preko kompanije iz Švedske koje rade klima komore došli smo do tržišta, jer smo mi njihov proizvod nadopunili našim izmjenjivačima topline. Oni su nas testirali, dali smo podudarna tehnička rješenja kao ponuđači s dužom tradicijom, što nam je otvorilo dalje vrata. Radili smo specifične narudžbe za izmjenjivače topline u mesnoj industriji, poljoprivredi, u sušarama. Od Katara, Islanda, Francuske, Irske, nove prilike su se otvarale, te smo se dokazali“, dodaje Esad.
Objašnjava nam da je njegov proizvod najlakše shvatiti na primjeru tržnih centara. „Kada uđete u tržne centre, i osjetite promjenu temperature, to je prenos toplote. Ulazi hladna voda, tuda struji zrak, ohladi ga. I tu je najvažniji segment taj aparat – izmjenjivač topline. Danas su naši izmjenjivači u kliničkim centrima, bolnicama, aerodromima i tržnim centrima širom BiH. Gdje god je osjetite dobar hlad, vrlo vjerojatno imamo neke veze s tim“, kroz smijeh objašnjava Esad.

„Kontakte koje smo imali ranije omogućili su nam da otvaramo vrata i dobijemo priliku kod velikih kompanija. Davali smo dobre ponude, bili smo spremni na iskorak. Najbolje to opisuje riječi jednog partnera, koji kaže ‘hoću da radimo da budemo tihi, da nema reklamacija i nema kašnjenja.’ U našem proizvodu je 70% pamet, 30% tehnike. Važno je znati kako će disati proizvod. I na tom principu idemo dalje, sada na zadovoljenje standarda u smislu povećanja stupnja iskorištenja, čime smo uključeni i pratimo najnovije uvjete vezane za ekonomsku efikasnost.
Rastemo polako, i nastojimo da ne idemo u svaki posao, jer nas jedan kiks može koštati reputacije na tržištu. Uz podršku USAID ‘Diaspora Invest’ smo osigurali nabavku novih alata, kojim ćemo ubrzati razvoj tehnologije i usvajanje novih standarda. Također, u suradnji sa USAID Projektom ‘Diaspora Invest’ izvršili smo nabavku 3D softvera čiji je cilj identificiranje projektnog okvira za naručioca, kojim se ubrzava planiranje i izrada proizvoda. Također, nabavili smo softver za bolje upravljanje logističkim segmentom proizvodnje“, pojašnjava Esad.
Trenutno rade na razvoju industrijskog kalorifera, izmjenjivačima s povećanim stupnjem iskorištenja, ali fokus im ostaje raditi po projektima po narudžbi.

„Sami na globalnom tržištu teško možete napraviti velike iskorake, ali nam je cilj pokazati vrijednost i tako širiti mrežu partnera. Tržište je takvo da morate biti oprezni na svaku narudžbu i posao. Želimo razviti zračne zavjese, fen kulere, kalorifere, te vjerujemo da sve možemo postići uz trajna partnerstva, povjerenje i dobre radnike. Meni je važno da ova priča ide dalje kako bi ljudi znali prepoznati što znači rizik u biznisu, a kako bi nove generacije prepoznale da se vrijedan rad i učenje isplate“, zaključuje na kraju direktor kompanije IMP Coils.

Preuzeto: Diaspora Invest